Zvuče li vam ovi pojmovi poznato? Fleksibilnost, fleksigurnost, samoupravna fleksibilnost, rotacija poslova i radnih zadataka, osjećaj pripadnosti, komunikativnost, cijeloživotno učenje, timska igra, agencija za privremeno zapošljavanje?

Odgovor je vjerojatno da. Zahvaljujući konstantnoj prisutnosti u velikoj većini mainstream medija, postali su dio naše stvarnosti, te čak poželjni poslovni i društveni ideal kojem se treba težiti. Iako nekoliko desetljeća unatrag, spomenuti pojmovi ne bi izazvali toliko opće društveno prepoznavanje, u 21. stoljeću stvoren je „mit o modelu rada koji oslobađa, koji je alternativan, dinamičan, moderan i koji svakome dopušta da bude svoj gospodar“.

Tko je stvorio mit i zašto? Odgovor na ovo pitanje zasigurno je povezan s razvojem neoliberalne ekonomske i političke ideologije u sedamdesetim i osamdesetim godinama 20. stoljeća. Neoliberalizam kao verzija „čistog“ i nereguliranog kapitalizma, pomeo je brzim udarcima metle sve radnička prava izborena tijekom stoljeća radničke borbe, te postavio nove zahtjeve pred tržište rada o fleksibilnijoj radnoj snazi. Naravno, u našem slučaju „fleksibilnost“ je samo eufemizam za „jeftinije“. Manje troškova, više profita postala je nova/stara mantra suvremenih kapitalista vješto upakirana u sjajni papir cjeloživotnog učenja i fleksigurnosti koju nam vješto serviraju tisak, televizija i razni „stručnjaci“.

O svemu što se krije iza privida, piše revolucionarni aktivist i marksistički teoretičar Renato Curcio, u svojoj novoj knjizi Radnici za jednokratnu upotrebu: individualizacija, privremenost i nesigurnost u totalitarnom poduzeću, u izdanju zagrebačkog TIM pressa. Ili bolje reći, njegovu priču pišu sami radnici. U nizu intervjua s radnicima iz nekih od najvećih talijanskih poduzeća poput Auchana, Autogrilla, la Rinascente i drugih, noćna mora zvana fleksibilni rad savršeno se oživljava pred našim očima.

Frustracija, strah, nesigurnost radnika i radnica zaposlenih preko agencija za zapošljavanje, na privremeno, nesigurno i fleksibilno radno vrijeme ispoljava se na svakoj stranici knjige. Postaje očito da su radnikovo vrijeme, zadatci i dužnosti i on sam podložni konstantnom seljenju s jednog radnog mjesta na drugo, da se njegove obiteljske i prijateljske veze moraju prilagoditi naglim i nepravilnim smjernicama koje poduzeće mijenja svakog mjeseca, tjedna ili dana. Sve je podređeno smanjenju troškova rada i maksimalnom profitu, koji je „po svojoj naravi ravnodušan prema posrednoj i neposrednoj osobnoj cijeni koju ljudska bića zbog takvog usmjerenja moraju plaćati“.

Radnici i radnice zaposleni na ugovor na određeni rok, unajmljeni rad, staff-leasing, rad na poziv, nepuno radno vrijeme itd., s vremenom postaju toliko tjeskobni, nesigurni u mogućnost zadržavanja posla da se suočavaju s totalnom nemogućnošću da isplaniraju makar i najmanji komadić svoje budućnosti. Obiteljski život, vlastiti dom, prijatelji, sve nestaje prema rapidno izmjenjujućim dužnostima koja se ne mogu odbiti, poniženjima, šikaniranjima i pritiscima nadređenih te paničnom strahu od otkaza pred mirovinu ili odbijanja produženja ugovora koje neminovno stiže.

Knjiga je kolaž različitih ljudi koji dijele istu sudbinu. Smjenjuju se priče o zabrani odlaska na WC, zabranama pričanja na poslu, luđačkom radnom vremenu i prekovremenima koje ne možeš odbiti, upropaštenim ljubavnim odnosima, nestanku solidarnosti među radnicima, strahu od sindikalne organizacije i borbe, korištenju lijekova protiv nesanice da bi se izdržao tempo i stres fleksibilnog rada, individualizaciji radnika, dehumanizaciji sebe i kolega itd. Sve ovo ponukalo je Curcia da suvremeno poduzeće i praksu fleksibilnog rada usporedi s drugim totalitarnim ustanovama, poput zatvora, ludnica, koncentracijskih logora i njihovim metodama izolacije, pritisaka i straha kojima su izloženi kažnjenici. A iznad svega toga, ne po prvi put, šareni, poticajni i lijepo upakirani mitovi o većoj slobodi i sigurno koji nam se svakodnevno serviraju.

Ne vjerujete u tamnu sliku ispod sjajne površine i niste se osobno susreli s fleksibilnim radom? Ili smatrate da tako nešto nije moguće i ne postoji u Hrvatskoj? Kapitalizam je globalna sila, a čak 87% novih ugovora o zaposlenju u Hrvatskoj sklopljeno je na određeno vrijeme, što je jedan vid neizvjesnog rada. Pročitajte jako dobro napisanu i istraženu knjigu Renata Curcia Radnici za jednokratnu upotrebu: individualizacija, privremenost i nesigurnost u totalitarnom poduzeću. Žareća pljuska posred lica zagovarateljima i propagatorima fleksibilnog rada.