Sindikalna aktivnost u labinskim rudnicima Raša počinje u drugoj polovici devetnaestog stoljeća kada labinski sindikalisti počinju pratiti svjetske trendove. Prvi štrajk rudara odvija se u svibnju 1890. godine, nedugo nakon povijesnog prvomajskog štrajka u Chicagu, kada labinski rudari traže povišenje plaća i osmosatni radni dan. Uspjeh tog prvog štrajka bio je djelomičan pošto su izborene povišice dok poslodavci nisu pristali na skraćenje radnog vremena. Od 1890. godine do Prvog svjetskog rata rudari štrajkaju desetak puta tražeći bolje uvjete rada, veće plaće i zabranu otpuštanja. Najdulji u nizu štrajkova odvio se 1910. godine i trajao je od 10. svibnja do 12. studenog, a započet je sa svrhom sprječavanja otpuštanja radnika. Taj štrajk nije polučio željene rezultate, ali je paralizirao eksploataciju ugljena na četiri mjeseca te dao vlasnicima do znanja da su rudari labinskog područja itekako ozbiljni u traženju svojih prava i spremni na djelovanje.
Koliko je štrajk shvaćen ozbiljno možemo samo nagađati, ali povijesna je činjenica da je do sljedećeg štrajka proteklo desetak godina. Sljedeći štrajk pretvorio se u pobunu, Labinsku republiku. Labinskoj Republici prethodila su dva bitna događaja. Prvi je Proštinska buna, pobuna seljaka Proštine početkom veljače 1921. godine koji je po načinu organizacije bio vrlo sličan Labinskoj Republici, a drugi je višetjedni sukob rudara i sindikalnih vođa sa Societa Arsa ("Rudnici Raša", talijanska kompanija koja je bila vlasnik rudnika).
U jeku sukoba, 1. ožujka 1921. godine, fašistički teroristi, najvjerojatnije plaćeni od vlasnika rudnika, napali su sindikalnog vođu rudara, Giovannija Pippana, te mu nanijeli teške tjelesne ozljede i izvrgnuli ruglu pretučenog ga vukući kroz centar grada Labina. Taj događaj izazvao je skupštinu rudara 2. i 3. ožujka. Nakon što je 1. ožujka pretučen Giovanni Pippan labinski rudari su, njih preko 2000, spontano izašli na ulice grada Labina i prosvjedovali protiv fašističkog terora nad slavenskim stanovništvom i političkim neistomišljenicima fašista. U prosvjedu su se rudarima priključili i seljaci i građani grada Labina. 2. ožujka održana je Skupština rudara na kojoj je donešena odluka o stupanju u štrajk i imenovan je Rudarski Komitet (tada popularno nazivan Centralni Komitet). Zadatak Rudarskog Komiteta bio je organizacija štrajka, održavanje reda i mira te nakon početka pobune preuzimanje aktivnosti lokalne samouprave.
Štrajkaška aktivnost počela je u poslijepodnevnim satima 2. ožujka kada su rudari zaposjeli rudnike i onemogućili obavljanje redovitih aktivnosti na eksploataciji ugljena. Vlasnicima rudnika predočena su zahtijevanja rudara za povišicama te ograničenjem dnevnog radnog vremena na osam sati. Vlasnici rudnika su te zahtjeve odbili i time dali povod rudarima za politički štrajk i pobunu.
4. ožujka rudari su zauzeli i minirali sva rudarska okna te prilaze zauzetom teritoriju Labinštine. Formirani su radnički odredi zaduženi za održavanje reda i mira na području Labinske Republike koji su nazvani crvene straže. Rudarski komitet preuzeo je na sebe organizaciju eksploatacije ugljena te prikupljanja oružja i hrane. Među uposlenicima rudnika bilo je 40-ak Sicilijanaca od koji je nekolicina, kad je uvidjela političku dimenziju pobune, stala na stranu talijanskih okupacijskih vlasti i bili su pripremili diverzantsku akciju razminiranja dijela minskog polja na sjeveroistoku područja pod kontrolom rudara. Međutim njihove namjere su otkrivene te su četrnaestorica sicilijanskih rudara uhićeni od strane crvenih straža i pritvoreni. Pritvorenici su oslobođeni po završetku pobune 8. travnja.
Pobuna je ugušena u poslijepodnevnim satima 8. travnja 1921. godine nakon žestokih borbi koje su trajale od ranih jutarnjih sati tog istog dana. U gušenju pobune sudjelovale su razmjerno jake vojne snage talijanske vojske, Financijske policije i fašističke paravojne formacije. U talijanskom napadu sudjelovalo je pomorsko pješaštvo čijem je napadu prethodila artiljerijska priprema. Napad je tekao iz pravca Plomina prema najsjevernijoj točki rudarske samouprave u selu Strmac. Nakon pada Strmca talijanske snage imale su lak zadatak prodiranja u unutrašnjost u smjerovima jugoistok, prema Labinu, i jugozapad, prema najjačim uporištima rudara u Vinežu, Krapnju i Raši. Oko 14. sati 8. travnja Giovanni Pippan zapovijedio je predaju svim rudarskim snagama jer je daljnji otpor bio uzaludan pošto su talijanske snage blokirale cestovne komunikacijske pravce među rudarskim punktovima.
Neosporna je činjenica da je de facto postojao određeni stupanj autonomije područja pod rudarskom upravom. Pod time se misli na organiziranu centralnu upravu (Rudarski Komitet), organizirane mehanizme obrane i javnog reda te organizirani mehanizam socijalne pomoći, ako tako možemo nazvati brigu rudarske samouprave za građane područja pod njihovom upravom, i naravno postojala je organizirana industrija jer niti u jednom trenutku eksploatacija ugljena nije prekinuta.
Historiografska zabluda je nazivanje tzv. Labinske Republike socijalističkom revolucijom. Ako revoluciju definiramo kao naglu i korjenitu promjenu društvenih odnosa koja podrazumijeva definiranje novih društvenih odnosa tada se sam od sebe nameće zaključak da se u pobuni labinskih rudara ne radi o revoluciji u punom smislu te riječi nego se radi o revolucionarnom djelovanju. Zašto revolucionarno djelovanje, a ne revolucija? Odgovor na pitanje i više je nego jednostavan. Naime, sama činjenica da nije došlo do potpune političke neovisnosti od Italije negira mogućnost korjenite promjene društvenih odnosa. Čak i u slučaju da ne cjepidlačimo i prijeđemo preko toga vidjet ćemo da revolucija nije provedena zbog činjenice da novi društveni odnosi nisu uspostavljeni u potpunosti. Činjenica je da su postojali određeni elementi socijalističkog revolucionarnog djelovanja poput uspostavljanja samouprave i/ili prijenosa kapitalnih vrijednosti iz ruku kapitalista u ruke naroda. Također su primijenjena vrlo važna pravila socijalističke prakse, a to su solidarnost radnih ljudi bez obzira na njihovu narodnost i politički savez radnika i seljaka.
* * *
[1] kova = rudnik
Izvor: http://www.knjigice.com
