Donosimo vam neke od najzanimljivijih dijelova trenutno najčitanijeg i najprodavanijeg pamfleta u Francuskoj pod naslovom Indignez-vous!, koji je do sada uz cijenu od 3 eura prodan u skoro milijun primjeraka. Autor je slabo poznati 93-godišnji Stéphane Hessel, nekadašnji borac francuskog Pokreta otpora u Drugom svjetskom ratu. Ovaj gospodin u poznim godinama, ali još uvijek živahnog duha, svojom je nevelikom knjižicom u kojoj se obraća prvenstveno mladima nezadovoljnim suvremenim društvenim odnosima, kapitalizmom, militarizmom, rasizmom, pokušao doprijeti do njih i poručiti im da je promjena ne samo poželjna, već i moguća. A da bi se promjena ostvarila, za početak potrebno je – razljutiti se! Kao što je njega kao mladića razljutila pojava nacizma, Hessel poručuje da tako danas svaki pojedinac treba naći svoj motiv za ljutnju koji će u njemu izazvati želju za otporom i borbom. Nezadovoljstvo, kao i uvijek, pokreće svijet.

Razljutite se!

Nakon 93 godine, ovo je moj gotovo posljednji čin. Kraj za mene više nije daleko. Ali još uvijek imam šansu podsjetiti druge na ono što je postalo i ostalo temelj moje političke angažiranosti. Bile su to godine otpora nacističkoj okupaciji – i program socijalnih prava koje je prije 66 godina izradilo Nacionalno vijeće otpora!

...Danas, te principe i te vrijednosti, trebamo više nego ikada. Na nama je da se pobrinemo, svi zajedno, da naše društvo postane društvo na koje smo ponosni, a ne ovo društvo sumnjičena i izbacivanja emigranata. Ne ovo društvo koje dovodi u pitanje društvenu, mirovinsku i zdravstvenu sigurnost. Ne ovo društvo u kojem su masovni mediji isključivo u rukama bogatih.

…Izvori energije, struje, plina, rudnici, velike banke, bile su nacionalizirane. Sve je to bilo u skladu s programom: „…povratak velikih monopoliziranih sredstava za proizvodnju, plodova zajedničkog rada, izvora energije, bogatstva iz rudnika iz ruku osiguravajućih kompanija i velikih banaka u ruke države; institucionaliziranje istinske ekonomske i društvene demokracije koje je uključivalo izbacivanje ekonomskog i financijskog kmetstva s puta ekonomije.

Opći interesi moraju dominirati nad individualnim. Pravedan čovjek vjeruje da bogatstvo stvoreno u domeni rada treba dominirati nad silama novca.

…Pokret otpora zazivao je „stvarnu mogućnost za svu francusku djeca da uživaju korist od najnaprednijeg obrazovanja“, bez ikakve diskriminacije. Reforme predložene 2008. godine u potpunoj su suprotnosti s tim idejama. Mladi nastavnici, čije akcije podržavam, otišli su tako daleko da su ih odbili implementirati, za što su kažnjeni prepolovljavanjem plaća. Bili su ljuti, buntovni, ocjenjujući reforme kao izdaju ideala demokratske škole i podčinjavanje obrazovanja društvu trgovine u kojem se više ne razvija inventivnost i mogućnost kritičkog mišljenja.

…Neki se usude reći da si Država više ne može priuštiti takvu vrstu troškova za svoje građane. Ali kako može biti da danas nedostaje novca da se podrže i prošire ovi zahtjevi kada se proizvodnja bogatstva znatno povećala od perioda Oslobođenja kada je cijela Europa bila u ruševinama? Upravo suprotno, problem je u moći novca, protiv kojega se toliko borio Pokret otpora, i u velikom, drskom, sebičnom čovjeku sa svojim vlastitim slugama u najvišim sferama Države.

Banke, otkad su ponovo privatizirane, dokazale su da se primarno zainteresirane za isplaćivanje dividendi i visoke plaće svojih vodećih zaposlenika, a ne za opći interes. Jaz između najbogatijih i najsiromašnijih nikad nije bio toliko dubok, a gomilanje novca i konkurentnost, toliko snažno poticane.

Osnovni motiv iza Pokreta otpora bila je ljutnja!

Mi, veterani svih pokreta otpora i vojnih snaga Slobodne Francuske, pozivamo mladu generaciju da živi po i da prenosi naslijeđe Otpora i njegovih ideala. Mi kažemo vama: Stari smo. Zauzmite naše mjesto, „Pobunite se!“

…Želim da svatko od vas ima svoj vlastiti motiv za ljutnju. To je nešto dragocjeno. Kada vaš nešto toliko razbjesni, kao što je mene nacizam, tada ljudi postaju borbeni, snažni i angažirani. Tada se ljudi priključuju velikoj struji povijesti, a velika struja mora nastaviti svoj tok zahvaljujući upravo svakom pojedincu. A ova struja teče prema više pravde i više slobode.

…J. P. Sartre nas je učio, „Svi ste vi odgovorni kao pojedinci“. Bila je to slobodarska poruka. Odgovornost pojedinca ne može odrediti sila ili autoritet. Upravo suprotno, nužno je angažirati se u ime osobne odgovornosti kao ljudskog bića.

Indiferentnost – najgori stav

..Istina je da su razlozi za ljutnju danas možda manje jasni ili je svijet postao kompleksniji. Tko naređuje, tko odlučuje? Nije uvijek lako razlučiti između struja koje vladaju. Više nemamo posla s malim elitama čije se zajedničke aktivnosti lako mogu vidjeti kao u slučaju nacista…Ali u ovom svijet još postoje mnoge nedopustive stvari. Da bismo ih svidjeli, nužno je dobro pogledati i pronaći ih. Kažem mladima, tražite malo, i malo ćete pronaći. Najgori stav je nehajnost. Reći „ja tu ne mogu ništa napraviti, samo ću pokušati preživjeti“. Postupajući na taj način, gubite jedan od osnovnih elemenata koje vas čine ljudskim bićem: sposobnost za ljutnju i obvezu koja proizlazi iz toga.

Terorizam ili nenasilje?

…Uvjeren sam da budućnost pripada nenasilju, pomirenju različitih kultura. Na ovaj način će čovječanstvo ući u sljedeću fazu. Ali i po ovom teškom pitanju mogu se složiti sa Sartreom: Ne možemo opravdati teroriste koji bacaju bombe, ali ih možemo razumjeti. Sartre je napisao 1947: „Shvaćam da je nasilje, u kojoj god se formi manifestiralo, korak unazad. Ali to je neizbježan korak unazad jer živimo u nasilnom svijetu. I ako je istina da pribjegavanje nasilju riskira nastavak nasilja, isto je tako istina da je pribjegavanje nasilju jedan od sigurnijih načina da se nasilje zaustavi“. Ovome bi dodao da je nenasilje najsigurniji način da se zaustavi nasilje…

Onima koji će stvarati 21. stoljeće, s pažnjom kažemo:

STVARATI ZNAČI ODUPRIJETI SE, ODUPRIJETI SE ZNAČI STVARATI.