Osvrt na zagrebački Prvi maj
Zagrebačka sekcija Mreže anarhosindikalista ove godine nije organizirala sindikalističke aktivnosti povodom proslave Prvog maja, no bili smo prisutni na jedinom zagrebačkom prosvjedu tog dana – prosvjedu Malih ljudi na Trgu bana Jelačića.
Ostatak sindikalističke scene, predvođen glavnim središnjicama, imao je organiziran izlet u Slavonski Brod, a koji se nije odmakao od klasičnih postulata sindikalnog folklora (zastave, zviždaljke, govori sindikalnih profesionalaca i neizostavni grah). Zagrebački park Maksimir također je ostao dosljedan tradiciji, pa je tamo u režiji (uskoro bivšeg) gradonačelnika organizirana podjela čak 60.000 porcija graha.
U to je vrijeme na vrućini prvomajskog ponedjeljka prosvjed Malih ljudi okupio oko tisuću prosvjednika svih profila: učenika i studenata, radnike i umirovljenike. Iako su govornici u više navrata naglasak svog nastupa stavljali na mlade i njihov društveni angažman (ili nedostatak istog), prosvjed je zapravo bio međugeneracijski i time uistinu solidaran. Pored toga svakako treba istaknuti važnu činjenicu da je prosvjed samoorganizirala mala grupa običnih, ''malih'' ljudi, koristeći dostupne tehnologije društvenih mreža. Nezadovoljstvo hrvatskom svakodnevicom, političkom korupcijom i općom besperspektivnosti društva bili su legitimni okidači ovog prosvjeda koji nije imao primjetne vođe i u okviru kojeg su se organizatori u više navrata ogradili od političkih opcija (na prosvjedu su viđene zastave i obilježja Slobodne Hrvatske, Demokratskog foruma žena, Radničke fronte i DiEM25!).
Ono što nije bilo dobro, zajedničko je većini spontanih prosvjeda koje smo mogli vidjeti posljednjih 10-tak godina, a to je: inzistiranje na građanskoj, apolitičnoj poziciji prosvjed(nik)a i gotovo potpuni izostanak ikakve klasne perspektive (da nije bilo jedne sindikalistice, kapitalizam ne bi uopće bio spomenut tijekom čitavog prosvjeda). S druge strane, pokazana borbenost govornika i organizatora, kako u retorici tako i najavljenim planovima, bila je pohvalna i može poslužiti kao uzor za sindikaliste i ostale aktiviste koji su Prvi maj proveli uz plastične tanjure s toplim napojom. Svima prisutnima bilo je jasno da emotivni nastupi govornika tog dana nisu bili uvježbani ni glumljeni kao na drugim proslavama.
Stoga, iako Zagreb ove godine nije imao pravu sindikalističku proslavu Prvog maja, oni koji su htjeli mogli su vidjeti mogući zametak budućeg narodnog revolta. Naravno, to hoće li se pokazano narodno nezadovoljstvo razvijati u smjeru opće pobune, reformističkog zagovaranja ili pak tihog gašenja, ovisit će o svima nama.
U Dubrovniku MASA na izletu Srđ je naš
Članovi Mreže anarhosindikalista iz Dubrovnika – oni koji nisu morali na posao – proveli su Prvi maj na Srđu zajedno s inicijativom Srđ je naš koja je organizirala izlet uz predavanja o povijesti i prirodi Srđa, uz nezaobilazni grah.
Prostrvši mali štand anarhističke i sindikalističke literature, učinili smo da cijeli događaj ne prođe bez spomena na upravo ono što danas obilježavamo – užasnu činjenicu klasnog ugnjetavanja, koje je i nasilje nad Srđem jedan od vidova. Nadamo se da smo dijelu izletnika, građanskih aktivista, dali poticaj da se bolje upoznaju sa socijalizmom, i to njegovom anarhističkom školom.
Tisućama radno ovisnog naroda u Dubrovniku, iliti radničke klase, danas je bio radni dan kao i svaki drugi – butige, hoteli, restorani... To je priroda turizma, grane od koje Dubrovnik živi, kaže se. Pa hajde onda da se u skladu s time riješimo svake ceremonijalnosti, i pozovemo da nam se jave svi koji žive i rade na dubrovačkom području a zainteresirani su za započinjanje bazičnog sindikalnog organiziranja, stvaranja zajednice dostojanstvenih slobodnih ljudi ovdje i sad.
Koje je tvoje radno mjesto i koga fudra tvoj rad?
Vidi je li ti okej, pa se javi. Ako ti nije okej, da vidimo što možemo. Ako pak jest, nećeš da se žališ, da možda pomogneš nekome kome nije.
Sretan drugi maja, i svaki sljedeći Dan svakodnevnog radničkog opstanka i otpora!
Dolje "socijalno partnerstvo", živio anarhosindikalizam!
Dolje kapitalizam i država, živio slobodarski komunizam!
