Mreža anarhosindikalista i anarhosindikalistkinja (MASA) osnovana je u veljači 2008. godine te predstavlja propagandno-sindikalnu mrežu lokalnih grupa i pojedinaca/ki diljem Hrvatske, koja šireći teoriju i praksu anarhosindikalizma, radi na ostvarivanju izravno demokratskog, ne-hijerarhijskog, održivog društva.

Ostvarenje takvog društva nemoguće je bez ukidanja kapitalizma i države. Kapitalizam je društveno-ekonomski sustav koji je zasnovan na profitu kao jedinoj vrijednosti, profitu koji vladajuća manjina ostvaruje sustavno potkradajući nas, radničku klasu. Kapitalizam uništava ekosustav Planete, jedini dom i zajednicu živih bića, ugrožavajući time život cjelokupnog čovječanstva, uključujući i buduće naraštaje. Država je aparat institucionaliziranog nasilja kojim vladajuća, kapitalistička klasa brani svoj kapital i održava svoj povlašteni parazitski položaj držeći većinu u stanju pokornosti pomoću represivnih instrumenata sudstva, policije i vojske.

MASA se također suprotstavlja nacionalizmu, klerikalizmu i militarizmu, kao i svakom obliku diskriminacije na osnovi etniciteta, rase, spola, roda ili seksualnosti.

U skladu s razboritošću osnovnog anarhističkog principa – maksimalne pojedinčeve odgovornosti i maksimalne pojedinčeve slobode, i iz toga proizlazećih principa izravne demokracije, decentralizacije, anti-hijerarhije, a poučena također i povijesnim iskustvima, MASA ne vidi u Državi sredstvo za borbu protiv kapitalizma. Niti u vidu promašenih autoritarnih koncepata poput avangardne partije, diktature proletarijata i radničke države, niti u farsi zastupničke demokracije i klasnog partnerstva.

Mreža anarhosindikalista i anarhosindikalistkinja ujedinjena je u stavu da se do izravno demokratskog, ne-hijerarhijskog društva može doći isključivo istim takvim metodama organiziranja. Zato, kroz aktivizam autonomnih lokalnih grupa, radimo na stvaranju mreže sindikata bez hijerarhije, plaćenih službenika i sindikalne birokracije; sindikata čiji članovi sve odluke donose sami međusobno, te koji su u veće federalne jedinice organizirani odozdo prema gore. Anarhosindikalizam kao metodu borbe bira direktnu akciju – usporavanje rada, štrajk, sabotažu, blokadu, bojkot. Direktna akcija logički proizlazi iz našeg shvaćanja samih sebe kao slobodnih bića, izraz je odlučnosti i zajedništva radnika, i prakticirajući je, oživotvorujemo ideale slobode i solidarnosti – temeljne vrijednosti anarhističkog društva. Pravne metode borbe, pak, služe gušenju radničke inicijative i rasipanju radničke volje, odlučnosti, borbenosti, vremena i novca.

Takav sindikat jedini je način da mi, radnici i radnice, preuzmemo kontrolu nad ekonomskim uvjetima svojih života, te tako prestanemo biti dehumanizirane radilice, prometnuvši se u stvarne faktore, u stvaraoce, u potpune osobe. U takvim sindikatima prakticirat ćemo solidarnost i uzajamnu pomoć, liječiti se od otuđenja i patološkog buržoaskog individualizma i osjećaja nemoći i depresije koju donosi, graditi međuljudsko povjerenje, bratstvo i sestrinstvo boreći se za zajednički pravedan cilj. A cilj može biti kratkoročan – bolji radni uvjeti, kraće radno vrijeme i veće plaće, ili dugoročan – revolucionarnim generalnim štrajkom kapitalizam i državu zamijeniti slobodnim egalitarnim društvom.