Igra direktne demokracije

Baš kao što je najavio, mladi wannabe vođa Ivan Pernar započeo je današnji prosvjed pitanjem prosvjednicima: žele li da on i dalje 'ostane' njihov vođa. Očito uzbunjen medijskim napisima o svojoj marginalizaciji od strane prosvjednika, o kojoj smo i mi prethodno pisali, zaigrao je na ovu kartu kako bi očuvao, ako ne praktičnu, onda barem medijsku ulogu poglavice (ili možda poglavnika?). Prilično je jasno zašto se ovdje ne radi donošenju odluke putem direktne demokracije, kakvu su zastupali i primjenjivali studenti na svojim blokadama diljem Hrvatske, ili koju primjenjuje MASA u svojoj organizacijskoj strukturi. Kao prvo, direktna demokracija nije alat kojim se biraju vođe i predstavnici - naziv za taj oblik demokracije je predstavnička organizacija. Drugo, direktna demokracija ne svodi se na puko glasovanje indijanaca, već se prije glasovanja potiče rasprava i razumijevanje teme te se, ako je moguće, nastoji donijeti konsenzusna odluka. Konačno, Pernar je dobro znao da jedino njegovi pristaše i manji dio prosvjednika dolaze slušati samopromocijske govore na Cvjetnom trgu, dok se većina priključuje kasnije... No, zašto je taj oportuni mladić izveo ovu farsu direktne demokracije? Upravo zato što ga je uplašila iskrena, narodska forma direktne demokracije koja se mogla uočiti na zadnjih nekoliko prosvjeda. Svjestan da je u takvom istinskom direktnodemokratskom okruženju manji od makovoga zrna, odlučio se uhvatiti za slamku spasa u obliku medijske slave koju je htio osvojiti ovim potezom.

Kovačević pleše kako vi pitate

Bez da pojedinačno komentiramo razne redikule koje je Pernar danas doveo na pozornicu, osvrnut ćemo se tek na ponovno gostovanje Pere Kovačevića koji je prije par dana izašao iz stranke HSP dr. Ante Starčević, netom nakon što je suspendiran sa svih funkcija u stranci radi "nekoordiniranog i neusklađenog istupanja u javnosti i medijima". Otada se njegova retorika zaokrenula u smjeru osude privatizacijske pljačke, korupcije i kriminala, čime se jasno približio pernarovskom populizmu. Uzevši u obzir da ih vežu i fašistoidni stavovi te činjenicu da se Kovačević već drugi put pojavljuje na govornici, može se naslutiti da se među njima rađa nekakva nova politička ljubav. "Rad" u gradskoj skupštini očito više nije dorastao Kovačevićevim ambicijama, stoga je vrlo izgledno da bi se mogao priključiti pernarovom "savezu za fotelje" ako u njemu prepozna put do mjesta u Saboru. Nakon što je iznio pet njihovih zajedničkih zahtjeva upućenih Vladi, Pero je iskoristio priliku da još jednom ponovi da prosvjednici nisu anarhisti, što je argumentirao podatkom da 70% građana podržava prosvjede. Osim što mu tvrdnja nema logičkog slijeda, Pero se po poznavanju pojma anarhizma, tj. organiziranja po principu direktne akcije i direktne demokracije, svrstao rame uz rame kolegi Vladimiru Šeksu koji je, u maniri Titove KPJ, svoje protivnike nazvao "anarholiberalima".

Ustaški dernek

Osvrnimo se sada i na sam izbor današnjih govornika. Skupimo li sve izjave koje su danas odjekivale Cvjetnim trgom, izrečene od okamenjenjih mozgova koje je Pernar vagonima doveo iz davne i mračne prošlosti naše države, jedino što možemo zaključiti je da smo bili svjedoci pravog ustaškog derneka. Priče o masonima, partizanima, Pernarov pokušaj stvaranja vlastitog kulta vođe, napadi na Srbe („Petar Preradović bio je jedini Srbin kojem se moglo vjerovati“) i slične besmislice sve više i sve jasnije određuju Pernarovu ideološku poziciju.

Ako ne želimo da se ovaj narodni bunt pretvori u promociju kojekakvih manijaka i psihopata, građani se moraju u većem broju pojaviti na Cvjetnom trgu i svojim artikuliranim stavom pokazati da to neće proći.

Mučki mućak

Kako se bližio kraj skupa publika je proključala i uz glasne poklike "Dosta govora!" dala političarima do znanja da ih ne zanima njihova samopromocija. No, Pernar nije mogao odstupiti, a da na pozornicu ne dovede tobožnjeg predstavnika Roma, koji će mu poslužiti da legitimira daljnje diskriminatorne i uvredljive poruke protiv Roma koji su se mogle čuti upravo od njegovih najbližih sljedbenika - kamenoglavih mladića naslaganih oko pozornice. Na izjavu tog Roma kako se Romi ne vrijeđaju na navedene poklike jer su pravi Cigani oni u Saboru, Pernarova je klika, radosnije nego ikad, počela skandirati "Cigani, Cigani...", ostavivši govornika prenaraženog.

Ovdje se u potpunosti razotkriva fašistoidni obrazac povampirene desnice - cigani i pederi, poistovjećeni s bankarima, kriminalcima i nitkovima iz Vlade i oporbe, postaju sinonimi za iskvareni dio društva koji treba odstraniti kako bi kolo vodili čisti i neiskvareni Hrvati - Pernar i družina. Kao šlag na kraju, nakon završetka skupa predstavnici desnice odlučili su kamerama zabilježiti ovaj mučki čin, slikajući se s Romom kojega su gnjusno iskoristili.

Posljednji marš hrtova

Oni koji su ipak odlučili ostati u svom toplom domu, krateći nedjeljnu večer uz čašicu viskija i HRT-ov Dnevnik, imali su priliku vidjeti njihov totalni zaokret u izvještavanju o prosvjedu. U specijalu kojeg je priremio Zoran Šprajc napokon je prenesen točan broj prosvjednika i jasno je naglašeno da je prosvjed spontanog karaktera i bez vođa. Sasvim korektno, oportuniste s Cvjetnog potpuno su ignororali, a prenesen je stav jednog prosvjednika da će političari koji se pokušaju samopromovirati na ovim prosvjedima pasti brže nego sadašnja Vlada.
Kako su se ovakvi stavovi uspjeli provući kroz HRT-ov cenzorski aparat, možemo samo nagađati. No sasvim je sigurno da je dio novinarske ekipe, koji je u središnjem Dnevniku lupio neslućeno jaku šamarčinu Vladi Jadranke Kosor, stavio svoje glave na kocku. Objavom rezultata ankete prema kojima Vlada nema nikakvu podršku javnosti i realnim prikazom naravi prosvjeda pokrenuli su lavinu koja bi na iduće prosvjede mogla izvesti, ne desetke, već stotine tisuća građana.