Mreža anarhosindikalista u 2015. godini
2015. godina bila je posvećena samoedukaciji. Usmjerili smo se bili na raspravu, sakupljanje informacija, interna predavanja, web seminare, obavezna štiva i međunarodne kontakte, želeći preobraziti MASA-u iz ideološke grupe u organizaciju fokusiranu na praktično anarhosindikalno organiziranje.
Tako nas je početak 2015. zatekao u istraživanju o registraciji sindikata, koje su zakonske odredbe i koje prednosti i ograničenja donose. Odlučili smo i provjeriti sa stranim drugarskim organizacijama jesu li registrirane pri državi u svojim zemljama. Općeniti je zaključak da se registracijom dobiva neko bazično prvotno povjerenje kod radnika i poštovanje kod gazda, reklo bi se "ozbiljnost" koja olakšava pristup i uspostavljanje kontakta, no s registracijom idu i legalistička ograničenja, s velikom cijenom po organizaciju i pravno odgovorne osobe u slučaju organiziranja industrijskih akcija koje nisu legalne po antiradničkom Zakonu o radu i zakonu uopće. Internacionalni anarhosindikalizam nudi primjere i registriranih sindikalnih konfederacija, i sindikata koji po potrebi od slučaja do slučaja registriraju sindikat na pojedinom radnom mjestu, sindikata koji su se morali boriti na vrhovnom sudu za priznavanje statusa sindikata, sindikalnih inicijativa registriranih kao udruga građana, do neregistriranih mreža radničkih aktivista. Ono što nam internacionalni drugovi iz svojeg iskustva sa sigurnošću poručuju jest da službena registracija sigurno nije ni zamjena ni uvjet za aktivnu klasnu borbu. Svakako, pred Masom je još dovoljno posla u praksi radničkog organiziranja gdje registracija još neće biti prioritetno pitanje.
Neki naši članovi pohodili su kao pojedinci neke edukativne sindikalne programe postojećih radničkih i sindikalnih organizacija. S poštovanjem i nerijetko divljenjem su slušali i učili od iznimnih osoba profesionalnih sindikalaca s bogatim iskustvom u sindikalnom organiziranju, kolektivnom pregovaranju, trpljenju izdaja od politiziranih središnjica. Uz korist od samog programa edukacija, pohađanje istih nam je jednako toliko koristilo i tako što smo tamo kroz diskusije potvrdili valjanost naših kritika legalističkog socijalnopartnerskog profesionalnog sindikalizma. On naime praktično ne može ništa ako radnik nema ugovor na neodređeno, što takav sindikalizam čini nemoćnim i nebitnim gotovo za svakoga tko ne radi u javnom sektoru ili uglednijoj većoj privatnoj firmi. Sindikalizam, pak, koji se bori solidarnošću i direktnom akcijom i sobom upravlja direktnom demokracijom imao bi što ponuditi i onom sve većem dijelu naše klase u neizvjesnim radnim odnosima, u najmanju ruku, a zapravo je, u većoj slici, takav sindikalizam, uz paralelan klasno svjesni zadrugarski rad, jedini način za oslobođenje od kapitalizma i države.
O takvoj, anarhosindikalističkoj, praksi učili smo na trima web seminarima u organizaciji Međunarodnog radničkog udruženja (MRU/IWA/AIT), internacionale anarhosindikalističkih sindikata i grupa, te u lipnju u Zagrebu kada nas je posjetila tajnica MRU-a. Prvog dana posjeta održala je javno predavanje o anarhosindikalizmu, pred publikom koju su činili radnički i građanski aktivisti, mladi antifašisti, anarhisti i drugi. Drugog dana održala je jednodnevni seminar za članove MASA-e, s fokusom na započinjanje s organiziranjem u konkretnim klasnim konfliktima, prvenstveno na radnom mjestu, ali i u stanovanju i drugim poljima.
Najesen su naši delegati prisustvovali drugoj Balkanskoj anarhosindikalističkoj konferenciji, trodnevnom susretu koji se održao u Sofiji u Bugarskoj, na kojoj su prisustvovali delegati iz anarhosindikalističkih organizacija i inicijativa iz Hrvatske, Srbije, Rumunjske, Grčke, Bugarske, uz goste iz poljske sekcije MRU-a.
U prosincu smo se odazvali pozivu španjolskog anarhosindikata Nacionalna konfederacija rada (CNT) da gostujemo kao promatrači na njihovom XI. kongresu, gdje smo mogli uživo vidjeti kako funkcionira direktnodemokratski proces odlučivanja u kojemu je sudjelovalo oko 400 delegata prenoseći mišljenja članova u sindikatima koji sačinjavaju CNT, najdemokratskiji i najborbeniji sindikat u Španjolskoj, i jedan od najznačajnijih anarhosindikata u svijetu. Posjet španjolskim drugovima bio je prilika za našu malu organizaciju da vidi kako to radi konfederacija čije se članstvo broji u tisućama, u zemlji s jakom anarhosindikalističkom tradicijom, kao i prilika za upoznati druge internacionalne goste kongresa iz anarhosindikalističkih organizacija iz nekoliko europskih zemalja.
U protekloj godini priključili smo se dvjema međunarodnim kampanjama solidarnosti, za radnike u poljskom skladištu Amazona, gdje potplaćeni poljski radnici trče nepreglednim Amazonovim hangarima uz njemačku granicu ispunjujući ekstraeksploatatorske norme, i grčkoj tvornici Vio.me, gdje su radnici preuzeli tvornicu u stečaju i nastavili proizvodnju, u stalnoj borbi s državom i kapitalistima.
Povodom prvog svibnja naš član održao je u Klubu studenata Filozofskog fakulteta u Zagrebu izlaganje o radničkim borbama direktnom akcijom u prekarnom sektoru na primjerima britanske anarhosindikalne inicijative Solidarity Federation te Seattle Solidarity Network.
Kao i svih godina dosad, moglo nas se sresti na našem štandu na zagrebačkom Anarhističkom sajmu knjiga, kao i pod crveno-crnim zastavama na Zagreb Prideu i Maršu solidarnosti. U skladu s mogućnostima, donirali smo manju svotu NK Zagreb 041, želeći i na taj način pomoći toj sjajnoj inspirativnoj pojavi u našem sportu, javnosti i životu naše klase.
O koracima u 2016. znat ćemo više nakon skore sesije strateškog planiranja, ali ono što je sigurno jest da nam se uvijek možeš priključiti!
