FAQ Anarhizam i izbori

WSM • 26.11.2011.

tema:

faq, izbori 2011

^{Rijeka, studeni 2011.}

Nećete podržati izbore, ne predlažete kandidate za parlament, nećete čak ni glasovati?

Mi kao anarhisti želimo ravnopravno društvo u kojem ne postoji podjela ljudi na šefove i radnike, vladare i podčinjene. Tako da uopće nismo zainteresirani za biranje vlasti. Kada nas pitaš hoćemo li podržati izbore, predložiti kandidate, ili uopće glasovati, to je kao da pitaš nekoga tko apstinira od alkohola hoće li popiti Ožujsko ili Karlovačko.

Izborni proces je situacija u kojoj se masa radnika oslanja na nekolicinu predstavnika koji će ući u sabor i boriti se za njih. Jedina naša uloga u tome jest da glasujemo svakih nekoliko godina, i eventualno podržimo stranku kroz donacije ili nekim drugim načinom.

Anarhisti ne vjeruju da slobodno, ravnopravno i samoupravno društvo može doći kroz pravilne postupke nekolicine pojedinaca. Ako nam nekolicina može omogućiti slobodu, tada nam ta ista nekolicina slobodu može i oduzeti.

U anarhizmu se radi o direktnoj demokraciji – koja se bazira na delegiranju umjesto na zastupanju, gdje se delegati biraju samo kako bi neku odluku većine proveli u djelo ili prenijeli na višu razinu. Delegati u tom slučaju nemaju pravo raditi protiv odluke onih koji su ih izabrali. Delegati nemaju nikakva posebna prava ili privilegije i podložni su trenutnom opozivu ako prekrše dogovor, odnosno svoj imperativni mandat. Očito je da je ova ideja u potpunoj suprotnosti s parlamentarnom demokracijom. Mi ne želimo nekolicinu vođa, bez obzira bili oni dobri, loši ili neutralni, koji bi umjesto nas riješili ovu zbrku zvanu kapitalizam. Zapravo, mi stalno progovaramo protiv ideja koje naglašavaju nužnost postojanja elita.

^{Rijeka, studeni 2011}

Dobro, koja je vaša alternativa?

Koristeći direktnu akciju možemo prisiliti političare da poštuju želje naroda. Na primjer, ako vlada ili šefovi pokušaju ograničiti slobodu govora, tada bi se anarhisti potrudili poticati slobodan govor koji krši zakone kojima se on ograničava do vremena kada se ti zakoni ne bi povukli. U slučajevima devastacije okoliša, anarhisti bi podržavali i poticali pokušaje sprečavanja štete masovnim ometanjima izvođenja radova, blokiranjem cesta, organiziranjem prosvjeda i sl. S druge strane, ako šef odbije skratiti radno vrijeme, a jasno mu je na to ukazano, radnici bi se trebali povezati u sindikat i organizirati štrajk, ili prestati raditi nakon 7 radnih sati. Koristeći direktnu akciju zaobilazimo regularne kanale djelovanja preko zastupnika, oslanjamo se na vlastitu snagu i probleme rješavamo brzo i efikasno, istovremeno stvarajući individualna i kolektivna iskustva za daljnja djelovanja.

Štrajkovi u kombinaciji s društvenim prosvjedima su najučinkovitiji načini zaustavljanja autoritarnih zakona da budu izglasani i provedeni. Primjerice, protiv anti-sindikalnih zakona najbolje bi se bilo boriti štrajkaškim akcijama i bojkotom u zajednici. Vlada bi, s druge strane, objeručke prihvatila sate govorancije od strane opozicije, ali društvene prosvjede ne može ignorirati.

U okvirima postojećih državnih institucija, politiku određuju centri moći, odnosno ljudi koji nisu pod utjecajem moralnih apela ili vlastite savjeti, već su pod utjecajem vlastite pozicije, zarade, ugodnog položaja ili pak lobija, zastrašivanja, dugova – ne zato jer su „loši ljudi“, nego zato jer takva priroda njihovog položaja. Vladajući žele discipliniranu, apatičnu i podčinjenu javnost koja neće izazvati njihove privilegije i zakone koji ih štite. Stoga treba produbljivati krizu parlamentarne demokracije organiziranjem i političkim djelovanjem masa, što je samo po sebi prijetnja njihovoj moći i bitan korak ka društvenoj promjeni.

Dakle, daleko od nedjelovanja, bojkotom izbora anarhisti aktivno podržavaju alternative. Kao što je to britanski anarhist John Turner još u 1890-ima rekao: „anarhisti imaju liniju po kojoj djeluju - učiti ljude da se oslanjaju sami na sebe, potaknuti ih da direktno sudjeluju u izvan-parlamentarnim pokretima, koje su osnovali za sebe same (…) jednom kad se ljudi nauče osloniti na sebe, počet će i djelovati za sebe (…) učimo ljude da nadu polažu u sebe, da težimo ka uzajamnoj pomoći i solidarnosti. Učimo ljude kako da osnuju vlastite organizacije za upravljanje radnim mjestima i zajednicama, da odbace gospodare, da preziru zakone, države...“.

Na ovaj način potičemo samosvijest, samoaktivnost, samoorganizaciju i uzajamnu pomoć – potpune suprotnosti apatiji i nedjelovanju.

Sadržaj cijelog FAQ-a:

1) Koji je problem u glasovanju?

2) Nećete podržati izbore, ne predlažete kandidate za parlament, nećete čak ni glasovati?

3) Zašto onda pozivate ljude da glasaju na referendumima, primjerice na referendumu o ulasku Republike Hrvatske u Europsku Uniju?

4) Premda se ne slažete s postojećim sistemom, biste li mogli iskoristiti izbore kao platformu za širenje svojih anarhističkih i direktnodemokratskih ideja?

FAQ Anarhizam i izbori

Komentari