Na što su sve država i poslodavci spremni kako bi zaštitili svoj interes, slikovito nam može prikazati i priča o zabrani berlinskoj lokalnoj grupi Freie Arbeiterinnen und Arbeiter Union (Sindikat slobodnih radnika i radnica - FAU), anarhosindikalističkog sindikata iz Njemačke, da se nazivaju sindikatom. Naime, sud je donio odluku kako se FAU Berlin više ne može zvati sindikatom, zbog toga što su organizirali radnike u kinu Babylon Mitte. No, FAU Berlin nije se samo tako pomirio s odlukom suda, te je krenuo u borbu i na kraju se izborio za status sindikata, ali i za bolje uvjete rada za radnike kina Babylon. Kako bismo se bolje informirali, ali i prenijeli vijest o ovom slučaju, napravili smo intervju s članicom FAU-a Berlin pod nazivom Važno je biti hrabar . Cilj ovog članka je ponuditi kronološki prikaz događanja, te istaknuti pouke koje možemo izvudi iz ovog slučaja.

DVA LICA KINA BABYLON

Kino Babylon, smješteno u četvrti Mitte, središnjem i najstarijem dijelu Berlina, može se pohvaliti s 80 godina tradicije, zgradom spomeničke građe, umjetničko-alternativnim programom, čestim prikazivanjem raznih ljevičarskih i humanističkih filmova. Zanimljivo je i to što je otac vlasnika kina čuveni Stephen Wechsler, idealist i komunist koji je dezertirao iz američke vojske 1952., dok je bio smješten u Zapadnoj Njemačkoj, te preplivao Dunav, da bi se skrasio u Istočnom Berlinu. Sve ovo kinu Babylon daje određeni šarm, pogotovo u sofisticiranim akademskim krugovima ili liberalnom građanskom populacijom. Šarm koji možemo usporediti s npr. zagrebačkim kinom Europa. Šarm koji mu daje perjanicu mjesta gdje se okupljaju napredni i slobodoljubivi ljudi, koji se zalažu za pravedno društvo jednakih mogudnosti, građanskih sloboda itd, itd. Šarm koji vlasnik kina Thimoty Grossman itekako zna unovčiti, a pritome ga se u javnosti smatra jednim finim, uglađenim i naprednim gospodinom. Kino dobiva i tisude eura od berlinskog senata, kako bi promicalo nezavisnu kulturu.

No iza ove blještave maske krije se surova realnost kapitalizma. Radnici kina Babylon radili su za 5,50-8,00 eura po satu, tj. plade su im bile jedva iznad minimalca, izvaredni otkazi bez ikakog objašnjenja bili su česti, a prekovremeni rad nodu i vikendima nije bio pladen. Ukratko uvjeti rada su bili prilično teški, a s pravom se možemo zapitati kako je to mogude na mjestu poput Babylona koje projicira filmove o radničkim pravima u Europskoj Uniji ili o radničkim zauzimanjima tvornica u Argentini, a u isto vrijeme radnici tog kina jedva spajaju kraj s krajem.

POČETAK BORBE

Kako bi poboljšali uvjete rada radnici su se odlučili organizirati i boriti, te su se u siječnju 2009. godine učlanili u FAU. Odlučili su se učlaniti u FAU zbog načina na koji FAU funkcionira, odnosno direktno demokratskog donošenja odluka, ali i zbog pozitivnih iskustava nekih njihovih kolega koji su jedino kod FAU-a naišli na razumjevanje za svoje probleme, te na volju za njihovo zajedničko rješavanje. Nakon što je jedan od radnika, inače član FAU-a, otpušten zbog organiziranja na radnom mjestu - radnici su se radikalizirali. 6. lipnja 2009. FAU Berlin predstavio je kolektivni ugovor Neue Babylon Berlin GmbH-u, kompaniji u vlasništvu Timothya Grossmana i Tobiasa Hackela koja upravlja kinom. Ugovor je sastavila grupa radnika kina Babylon zajedno s članovima FAU-a, a prihvatili su ga gotovo svi radnici kina Babylon na sastanku svih zaposlenika. Šefovi kina su čekali do isteka roka 14. lipnja, da bi nakon toga rekli kako nede pregovarati s FAU-om jer FAU nije kvalificiran za pregovaranje oko kolektivnih ugovora. Svoju tvrdnju su argumentirali time što Bundesamt für Verfassungsschutz (Federalni ured za zaštitu ustava), odnosno njemačka tajna služba, nadzire FAU. Razlog zbog kojeg tajna služba nadzire FAU je FAU-ova podrška prosvjednicima protiv G8 summita, te sama činjenica što je FAU anarhosindikalistička organizacija. No, iako su vlasnici kina Babylon izrazili svoju zabrinutost oko činjenice da tajna služba motri FAU, u isto vrijeme im ne smeta primati donacije od berlinskog Senata kojim predsjeda Die Linke, njemačka socijaldemokratska stranka koju također motri tajna služba. Isto tako, vlasnicima kina Babylon očito ne smeta što organzacije kao npr. Komunistička partija Njemačke ili Cuba Si (inicijativa njemačko-kubanske solidarnosti), koje su motri tajna služba, koriste prostorije kina za svoje događaje. Osim što su odbili pregovarati s FAU, vlasnici kina su uputili svoje zaposlenike da ne rade ništa što bi moglo škoditi poslovanju kina.

Dana 16. lipnja 2009., FAU Berlin je najavio kako ulazi u radni spor s kinom Babylon, pokušavajudi na taj način natjerati šefove na pregovore oko kolektivnog ugovora. Glavni oblik akcije na radnom mjestu bilo je dijeljenje letaka posjetiteljima o uvjetima rada u kinu Babylon. Tijekom cijelog ljeta članovi FAU-a dijelili su konstantno letke ispred kina Babylon, ali i na zbivanjima koje je organizirala druga firma vlasnika kina Babylon – Kino und Konzerte GmbH, firma za organizaciju koncertata i predstava na otvorenom.

Dana 25. svibnja 2009., organizirane su demonstracije ispred kina Babylon na kojima se po prvi put pojavila i maskota ovog sukoba - „Baby-Lohn“, berlinski medvjed koji zarađuje dječje plade („Lohn“ je njemačka riječ za pladu) i podsjeda na činjenicu da su mnogi poslovi u Berlinu, posebice oni u kulturnoj industriji, slabo pladeni. Kako šefovi nisu pokazali nikakvu volju za pregovorima, FAU je pozvao građane na bojkot kina. Kako bi poziv za bojkot došao do što vedeg broja građana FAU Berlin je napravio mnoštvo internet bannera, postera, letaka, blogova, bedževa, majica i naljepnica koji pozivaju na bojkot kina, a uz to objavljeno je i mnoštvo članaka u lokalnim novinama. Sve je ovo usmjerilo pozornost javnosti na slučaj kina Babylon, ali i šefova. Jedan šef je zvao policiju da izbaci ljude koji su nosili „Baby-Lohn“ majice iz kina, letke o bojkotu kina je uzimao iz ruku posjetitelja kina te ih kidao, a nekoliko puta je uhvaden kako je navečer kidao naljepnice i plakate sa zidova.

No, borba je uskoro dobila novi oblik zbog uključivanja ver.di, jednog od njemačkih najvedih reformističkih sindikata, i socijaldemokratske partije Die Linke u sukob. FAU je ved od prije kritizirao Die Linke zbog financiranja kina Babylon, ali i zbog toleriranja plada između 5 i 8 eura u kinu na koje mogu vršiti utjecaj, dok se u isto vrijeme u predizbornoj kampanji pozivaju na minimalnu pladu od 10 eura. Početkom rujna 2009. ver.di je najavio kako de se boriti za kolektivni ugovor u kinu Babylon. Zanimljivo je to da je u siječnju 2009. član ver.di, koji radi u kinu Babylon, tražio pomod od sindikata, ali nije naišao na nikakvu reakciju. Zbog toga same namjere sindikata nisu bile jasne. Tajnik sindikata Andreas Köhn tvrdio je kako se sidnikat uključio u sukob na poziv radnika iz svibnja 2009., iako ih tad nitko nije zvao, dok je Die Linke tvrdila kako se sindikat uključio u sukob na njihov poziv. Ver.di je ušao u pregovore s upravom kina bez konzultacije s FAU Berlin ili s radnicima kina, iako je samo jedan radnik u kinu bio član ver.di-a. Nakon što je FAU Berlin prigovorio na to, Köhn je obedao da de tražiti da se FAU Berlin uključi u pregovore oko kolektivnog ugovora, do čega naravno nije došlo. Dva dana prije njemačkih federalnih izbora, 25. rujna 2009., Die Linke je organizirala nod kina u kinu Babylon. FAU je odlučio prosvjedovati protiv kina Babylon, ali i protiv Die Linke koja se pravila slijepa. Kada su se članovi FAU-a pojavili ispred kina sa zastavama, transparentima i letcima, zatekli su članove Die Linke kako dijele letke protiv FAU-a u kojima je pisalo kako je FAU oportunistička organizacija, te kako je Die Linke stavila situaciju u kinu Babylon 'pod kontrolu', te kako de ver.di isposlovati kolektivni ugovor s upravom kina Babylon. Zbog ovog prosvjeda vlasnik kina je tužio FAU, tvrdedi kako FAU nema pravo pozivati na bojkot njegovog kina. Dana 7. listopada sudac je presudio u korist šefa zabranjujudi bojkot. U obrazloženju sudac je i rekao kako FAU nije kvalificiran pregovarati kolektivni ugovor jer nema prijašnjeg iskustva u tome. No, odgovor na pitanje kako stedi to iskustvo ako im nije dozvoljeno ispregovarati prvi ugovor, sudac nije dao. U prosincu 2009., Köhn je potpisao ugovor s upravom kina Babylon. Ovim ugovorom su plade porasle, iako su i dalje bile manje od onoga što su zahtjevali radnici kina Babylon, a za prekovremeni rad nodu, vikendima i blagdanima dobili su neke neznatne dodatke. Plade koje su ugovorene su i dalje bile ispod ver.di-jevih standarda za kina, a obedanje da nede pristati na ništa manje od tih standarda Köhn je prešutno pogazio. Usprkos ovome, FAU nije odustajao od svojih ciljeva, a vedina radnika kina se učlanila u FAU Berlin. Iz ovoga je sasvim jasno kako zaposlenici kina nisu pristajali na mrvice ved su ustrajali u svojim zahtjevima za 'normalnim' pladama i sigurnosti na poslu. Prava borba je tek dolazila.

SUDSKA ZABRANA

11. prosinca 2009. godine sud u Berlinu je donio odluku po kojoj se FAU-u Berlin ukida status sindikata, a svako korištenje pojma 'sindikat' od strane FAU-Berlin podliježe novčanoj kazni. Iako je FAU-Berlin tek lokalna grupa FAU-a, koji je organizacija na nacionalnoj raznini, ostatak FAU-a se i dalje mogao nazivati sindikatom. Zbog toga je sasvim jasno kako je ova zabrana usko povezana s borbom FAU-Berlin u kinu Babylon, te da je bila samo još jedan as iz rukava šefova kina Babylon. Članica FAU-a u intervjuu Važno je biti hrabar, objavljenom na web stranicama MASA-e, objašnjava kako je šefovima pošlo za rukom da isposluju ukidanje statusa sindikata: „U njemačkom zakonodavstvu postoji poseban zakon, tzv. Einstweilige Verfügung. To je poseban instrument 'zabrane stvari'. Npr., ako netko ima nešto protiv nečeg što ste objavili na svojoj internetskoj stranici, ode do suca i vrlo brzo dobije nalog kojim vam se zabranjuje navedeni sadržaj. Vas nitko ne pita za mišljenje, nego samo dobijete pismo od suda. Upravo to se nama dogodilo. Dakle, nije bilo nikakvog suđenja ili saslušanja. Timothy Grossman otišao je kod odvjetnika i dobio zabranu da se FAU Berlin naziva sindikatom. Vlast nam je samo rekla – vi više niste sindikat.“

Usprkos svemu ovo je presedan u sudskoj praksi, pošto nikad prije u Njemačkoj (izuzmemo li '30-e i '40-e) niti jednoj sindikalnoj organizaciji nije bilo zabranjeno samo postojanje, odnosno njezina djelatnost. Tajnik FAU-a Lars Röhm izjavio je kako ovo izravni napad na slobodu organiziranja, te da ova odluka nije samo zabrana FAU-Berlin ved i svakog oblika baznog organiziranja radnika. FAU-Berlin je podnio žalbu na ovu presudu i tu počinje njihova sudska borba protiv šefova, uz naravno – direktnu akciju na radnom mjestu.

Nakon zabrane statusa uslijedile su i novčane kazne i prijetnje zatvorom! Članica FAU-a nam objašnjava situaciju u kojoj su se našli: „Mogli smo birati između kazne od 250 000€ ili šest mjeseci zatvora. To je maksimalna kazna, a kazna inače ovisi o težini situacije. Dakle, postojala je jedna točka u statutu FAU-a u kojoj se na FAU referirano kao na sindikat. Nažalost, nismo bili dovoljno pametni i brzi da je obrišemo pa su to uzeli za primjer i rekli 'ovo je točka u kojoj ponovno koriste sindikat' te su nas tužili za 2000€, koje smo i platili. Zaključili smo da je zatvor najgori oblik represije i da ne želimo da naši članovi idu u zatvor. Iako zatvor može biti instrument za stvaranje skandala, mislim da on treba biti zadnja opcija. Osim toga, tada bismo trebali dokazati na sudu da smo sindikat, što podrazumijeva dugu borbu na sudu, a novac je glavni problem kada je riječ o sudskim parnicama.“

Uslijedile su brojne akcije potpore, kako od drugih lokalnih grupa FAU-a, tako i od drugova širom svijeta koji su se solidarizirali s borbom FAU-Berlin. Diljem svijeta članice Međunarodnog radničkog udruženja, ali i ostale anarhističke i sindikalističke organizacije, organizirale su prosvjede solidarnosti, te informirale javnost o situaciji u Berlinu. U Berlinu se formirao tzv. komitet solidarnosti s FAU-om u kojem su se nalazili razni ljudi koji nisu bili članovi FAU-a ali su htjeli ponuditi svoju stručnost ili volju za borbu protiv ove skandalozne presude. Pritisak je bio golem.
Cijelo vrijeme ovog procesa radnici kina Babylon i dalje su se borili za svoja prava. Iako je FAU sada bio znatno ošteden borbom na dva fronta popuštanja ili odustajanja nije bilo. „Stalno smo pred kinom ljudima dijelili letke, razgovarali smo s umjetnicima koji su tamo nastupali itd. Pokrenuli smo kampanju velikog bojkota kina, koju nam je kasnije sud zabranio. Imali smo nekoliko 'glasnih' događanja pored kina kao, npr., natjecanja u poeziji, koncerte, predstave, kino na otvorenom itd. Organizirali smo i nekoliko velikih manifestacija u Berlinu“, pripovijeda članica FAU-a. Radnici su bili odlučni u svojoj namjeri da šefu pokažu 'gdje mu je mjesto' i 's kim ima posla'. O povlačenju ili rezingaciji nije bilo govora. To bi samo značilo da i drugi šefovi mogu raditi sve što im padne na pamet i svi su toga bili svjesni. Upravo ta solidarnost i ustrajnost pokazala se odlučujućom.

Dana 10. svibnja 2010. održan je žalbeni postupak protiv presude donesene 11. prosinca 2009. kojom se FAU Berlin ukida status sindikata. Žalbeni sud je odbacio presudu, a vlasnici kina Bablyon više ne mogu podnijeti žalbu na ovu odluku. Suci su se složili kako pravo da se organizacija nazove sindikatom spada pod prava slobode govora koja su zagarantirana njemačkim ustavom. Ovo je nedvojbeno bila velika pobjeda FAU-a nad šefovima, a 'proslavili' su je akcijom ispred sudnice gdje su podjelili letke vezane uz slučaj kina Babylon, te su se u prosvjednoj šetnji zaputili prema samom kinu. Prihvadanjem žalbe poništene su i kazne FAU-Berlin, a sav novac koji su ved platili bit de im vraden.

KAKO DALJE STVARI STOJE?

„Radni uvjeti su se zaista poboljšali u smislu da ljudi imaju ugovore i zarađuju više novca nego prije. Ono što se pogoršalo je, recimo, atmosfera na radnom mjestu, ljudi imaju mnogo problema zbog svojeg članstva u FAU-u. Poslodavac im više ne daje dovoljno posla. Obično rade 10 sati tjedno u kinu, a sada i manje. Poslodavac je čak odlučio zatvoriti kino za vrijeme ljetnih mjeseci zbog svjetskog nogometnog prvenstva, tako da ljudi koji su prikazivali filmove više uopde ne dolaze na posao. Tako da, ako pobrojimo sve ove male negativnosti, situacija u kinu je još uvijek loša, ali što se tiče plada i ugovora, ona se popravila. To znači da borba još nije gotova, ved i dalje traje i nužna je. Ljudi se žele boriti. Nema nikakvog znaka rezignacije ili nečeg sličnog,“ rekla nam je članica FAU-a, te nastavila „ljudi nisu odustali. Zapravo, još su tamo, još se bore, još brane svoja prava. FAU je dobio jako puno članova kroz ovu borbu. Mnogo ljudi dolazi u naše urede tražedi pomod, savjetovanje, žele biti članovi, odjednom shvate da postoji alternativa žutim sindikatima. Žuti sindikati nisu se borili za njih u prošlosti, tako da postoji gomila razočaranih ljudi i mislim da je zato toliko ljudi zainteresirano za alternativu i sindikalizam uopde, i zaista se nadam da de se ovaj stav javnosti o nama održati. Bili smo vrlo iznenađeni time što je doista malo novina i ljudi pokušalo igrati na tzv. terorističku kartu. Lik koji vodi kino je, naravno, pokušao da nas kao takve prikaže, ali ono što smo pročitali u tisku iznimno nas je iznenadilo jer je bilo vrlo dobro i pozitivno. Ne zna svaki član sindikata ili radnik što je anarhosindikalizam i ne želi biti naš član, ali ideja da je drugačija vrsta sindikalizma moguda vrlo je privlačna za mnoge ljude. Osobito sada, za vrijeme globalne krize kada sindikati, posebno u Njemačkoj rade zajedno s velikim poslodavcima da bi ostvarili udio u upravljanju tvrtkom, socijalni mir i slično. To je nešto što očito jako nervira ljude jer vide da se oni igraju s njihovim pladama, njihovim godišnjim odmorima, njihovim novcem i životom.“

SLUČAJ „EMMELY“

Osim što su vodili borbu protiv kina Babylon, članovi FAU Berlin vodili su i bitku protiv vlasnika supermaketa. Emmely, radnica u supermarketu, obratila se FAU-u za pomod nakon što je dobila otkaz pod optužbom da je ukrala 1,30€(!), što dakako nikad nije dokazano. Pravi razlog otpuštanja Emmely je bio taj što je sudjelovala u štrajku, te što se aktivno zalagala za prava radnika. Iako svaka država u svom Zakonu o radu jamči pravo štrajka radnicima, to je samo mrtvo slovo na papiru. Shodno tome sud je presudio u korist šefa, tj. opravdao je njegovo otpuštanje radnice. Tada je počela prava sudska bitka Emmely i FAU-a Berlin koja je potrajala dvije godine, sve dok 10. lipnja 2010. Godine Emmely konačno nije pobijedila.

ŠTO JE FAU?

Freie Arbeiterinnen und Arbeiter Union (Sindikat slobodnih radnica i radnika – FAU) je anarhosindikalistički sindikat iz Njemačke osnovan 1977. godine, koji je njemačka sekcija Međunarodnog radničkog udruženja (MRU), anarhosindikalističke internacionale. FAU se sastoji od 40 grupa organiziranih na lokalnoj raznini, te po industrijskim granama. Kako se FAU protivi hijerarhiji i centralizmu, najvažnije odluke se donose na lokalnim raznima. FAU izdaje novine Direkte Aktion (Direktna akcija). Najvažnije akcije FAU-a su borba za tvornicu bicikala iz 2007. godine, te borba za kino Babylon koja trenutno traje.