S veseljem donosimo dobru vijest da je naš član uspješno naplatio dugove od dva bivša poslodavca za rad koji je obavio u okviru praktične nastave.
O slučaju učenika Karla i izrabljivačkoj praksi pojedinih poslodavaca koji ne isplaćuju nagrade za obavljenu praksu, pisali smo u jednom od prošlih članaka. Naime, nakon niza loših iskustava s ugostiteljima kod kojih je prolazio praksu za kuhara, Karlo je odlučio naplatiti dugovanja koja su imali prema njemu. U zagrebačkom restoranu Nishta (onom ''popularnom vege restoranu'' o kojem smo rekli pisati nekom drugom prilikom) ostali su mu dužni 3000 kuna, nakon naprasnog (i nezakonitog) otkaza koje je primio samo dan nakon što se raspitao za mogući termin isplate nagrade koju su mu, prema potpisanome ugovoru, bili dužni platiti. Nakon prvotnog ignoriranja Karlovih upita, poslodavac je platio spomenuti dug u cijelosti i to kratko nakon što smo objavili naš članak o iskorištavanju učenika praktikanata. Da li je riječ o slučajnosti ili ne, ostavit ćemo čitateljima na vlastitu prosudbu.
Druga pobjeda je vezana uz potraživanje koje je imao iz vremena prakse u restoranu Šumski kuhar. Nakon što je kontaktiran sa zahtjevom za podmirenje duga, poslodavac je krajem listopada ipak platio 1300 kuna nagrade za rad uz objašnjenje da je Karlu ''slučajno zaboravio platiti'' zbog gašenja firme kojim se tada morao baviti. Nimalo iznenađujuće ponašanje za jednog poslodavca, iako stvar postaje itekako odurnija kada se uzme u obzir da je riječ o dugu prema maloljetnom radniku čija nagrada iznosi bijednih 7 kn po satu prakse.
Iako su dva navedena spora prošla glatko, bez značajnog otpora poslodavaca, nećemo umanjivati važnost njihovih pobjeda i lekciju koju iz njih možemo izvući. U većini slučajeva izolirani radnik, poput Karla prije nego se pridružio našem sindikatu, nema snage ni manevarskog prostora (a možda ni znanja ili hrabrosti) da sam izbori svoja prava i u takvim odnosima obično izvlači deblji kraj. No, udruživanjem s ostalim radnicima na svom i drugim radnim mjestima, radnik ili radnica mijenjaju postojeći odnos snaga i tako povećavaju šansu za pobjedu. Bilo da je riječ o moralnoj, pravnoj ili fizičkoj podršci koju pružamo jedni drugima unutar jedne solidarne radničke organizacije ishod je isti - zajedno smo jači! A ako je pobjeda izborena bez ispaljenog metka, još i bolje! Čuvat ćemo snagu za one bitne borbe pred nama.
I dok slavimo ove dvije pobjede, ponovno pozivamo sve radnike i radnice (učenike i umirovljenike) koje traže pomoć u svojim borbama na radnom mjestu i lokalnoj zajednici da nas slobodno kontaktiraju.
Organizirajmo se i pružimo otpor zajedno!
