U Koprivničkoj tiskarnici osvanula je ova obavijest : „Svaki radnik obavezan je uzeti dvije vreće ugljena za roštilj 2x10 pod ustegom na plaći“. Dakle, svaki radnik prisiljen je kupiti dvije vreće ugljena za roštilj i poslije se pitati zašto mu je odbijeno između 100 i 120 kuna od 4000 kuna plaće za nešto što nije ni htio ni tražio. Zanimljivo je i to kako se vlasnik firme često po medijima hvali da daje svojim radnicima 1000 kuna božićnice, ali je prešutio da je u tu svotu bio uključen i bon u Poljoprivrednoj trgovini Jakšić, što će reći da su umjesto hrane koju su htjeli imati za Božić radnici kući donosili sjemenje, žitarice i drugo. Vlasnik ove firme zove se Franjo Beser. On ima još jednu firmu, ludbreški Grafičar (Grafičar d.d. Ludbreg). Radnike te firme vjerovatno ne bi iznenadilo da i njih dočekaju vreće ugljena za roštilj koje bi morali prisilno kupiti s obzirom na to da su već bili prisiljeni da kupuju od Besera. Naime, on radnike svake jeseni tjera da beru jabuke u njegovom voćnjaku i da ih kupuju, odnosno, vrijednost jabuka bila im je odbijena od plaće, kao što je koprivničkim radnicima odbijena cijena dvije vreće ugljena za roštilj. Morali su dolaziti sat vremena prije početka radnog vremena u Grafičar i ostajati sat vremena poslije istoga da bi jabuke bile obrane do onog vremena koje se njemu sprdnulo. Osim jabuka, radnici Grafičara morali su kupovati i druge prehrambene proizvode koje je Beser kompenzirao s partnerima. Beser je 2006. kupio Koprivničku tiskarnicu (u daljnjem tekstu KT) od Podravke za male pare. Stroj za proizvodnju koju je Podravka kupila nedugo prije kupoprodaje koštao je samo nešto manje od cijelog biznisa kojeg si je Beser zgrnuo. (stroj je koštao 12, a cijela firma 16 milijuna kuna). Podravka je preuzela novčano zbrinjavanje radnika nakon kupoprodaje tako da je on fino prošao. Osoba od koje je Beser kupio KT zvala se Zdravko Šestak. On je tada bio član uprave Podravka. Zdravko Šestak je bio „osoba od povjerenja“ Damira Polančeca, a tadašnji voditelj projekta, Vladimir Bunić, također je bio iz Polančecovog kruga. Polančecova prijateljica, Ksenija Horvat, vodila je sindikalne poslove a njen muž je, pak, bio šef sindikata u KT-u. Po kupoprodaji KT-a obavljena je restauracija pogona. Taj je posao preuzela firma Nevija Prloga koji je bio pogodite čiji kum. To je bilo 2006. godine. Ove godine Beser seli proizvodnju KT-a iz Koprivnice. U kupoprodajnom ugovoru piše da proizvodnja mora ostati u Koprivnici i da KT ide nazad Podravci ukoliko se prekrši neki stavak ugovora. Zdravko Šestak je 2006. godine ponavljao da je prioritet „gradnja tiskare na novoj lokaciji u Koprivnici“. Izgleda da je ugovoru istekao rok trajanja s obzirom na to da Beser KT najnormalnije seli drugdje a Podravka se tome uopće ne protivi. Štoviše, sadašnji šef uprave Podravkinog čelništva potpuno podržava Beserovu odluku. Rekao je da ga je Beser kontaktirao i objasnio mu svoje planove te kako mu je on dao zeleno svjetlo. Ugovori, dakle, nisu obavezujući. Bar ne onda kad imaš posla s mutežima. U četvrtak, 9. lipnja ove godine u Županijskoj palači održana je edukacija dužnosnika i službenika o sprečavanju sukoba interesa. Ovaj je edukacijski program predstavilo Antikorupcijsko povjerenstvo varaždinske županije. Na tom se programu pričalo kako je loše zloupotrebljavati javne ovlasti radi ostvarenja privatnih dobitaka (ovako na svojoj službenoj stranici definiraju pojam korupcije), kako je važan i značajan sistem imovinskih kartica kao sredstvo za suzbijanje korupcije i tako o nekim drugim floskulama. Zašto floskulama? Predsjednik Antikorupcijskog povjerenstva je, pogađate, Franjo Beser. Rješenjem o imenovanju članova Antikorupcijskog povjerenstva 10. ožujka 2010. godine zasjeo je na mjesto predsjednika i na tom mjestu je i danas. S ovom informacijom, mislim da možemo svi odlanuti i biti uvjereni da će se stvari po pitanju suzbijanja korupcije popraviti. Spavajmo mirno.