Kropotkinov interes za Božić nije nikakvo iznenađenje. U ruskoj se kulturi Svetog Nikolu štovalo kao zaštitnika potlačenih, slabih i zakinutih. Kropotkin je dijelio takve osjećaje, no postojala je i obiteljska veza. Kao što je poznato, porijeklo Kropotkinove obitelji povezano je s drevnom dinastijom Rurika koja je vladala prije „skorojevića“ Romanova i koja je od srednjeg vijeka kontrolirala trgovačke puteve između Moskve i Bizanta. Nikolin ogranak obitelji dobio je zadatak da kontrolira Crno More. Međutim, Nikola je bio duhovan čovjek i tražio je izlaz iz gusarenja i hajdučije, po čemu je ta ruska vikinška obitelj bila poznata, te se tako naselio na jugu u Grčkoj odlučivši iskoristiti bogatstvo stečeno kriminalom kako bi ublažio patnje siromašnih.
Neobjavljeni arhivski izvori nedavno pronađeni u Moskvi otkrivaju kako je Kropotkina fascinirala ta obiteljska veza i zapanjujuća fizička sličnost s likom Djeda Mraza, populariziranog objavljivanjem priče "Posjet Sv. Nikole" (poznatije kao "Noć prije Božića") 1823. Kropotkin nije bio punašan kao Djed Mraz, no mislio je da se može provući s jastukom naguranim ispod odjeće. Prijatelj Elisée Reclus savjetovao mu je da odbaci bijeli krzneni obrub - bila je to dobra ideja jer je tako mogao nositi više crne uz crvenu boju na odjeći. Odlučio je slijediti i Eliséeov savjet oko sobova i koristiti ručno upravljane saonice. Kropotkin inače nije bio sklon maskiranju, no iskoristiti sličnost za širenje anarhističke poruke bila je odlična praktična propaganda. Nagoviještajući "V", Kropotkin je mislio kako bismo svi mogli glumiti Djeda Božićnjaka. Na margini jedne stranice Kropotkin piše: "Infiltrirajte se u trgovine, razdijelite igračke!"
Blijedi ostaci na poleđini neke razglednice otkrivaju zapis:
"U noći prije Božića zanima nas samo
Dok ljudi spavaju, ostvarit' cilj što imamo
Robu iz trgovina eksproprirat ćemo, to je pravedno
I svugdje je razdijeliti onom kom je potrebno"
Kropotkinove bilješke također otkrivaju vrijedan uvid u njegove ideje o anarhističkim značajkama Božića i o njegovom razmišljanju o tome kako bi se viktorijanski božićni rituali mogli adaptirati.
"Svi Znamo", piše Kropotkin, "kako velike robne kuće – John Lewis, Harrods i Selfridges – počinju iskorištavati prodajne potencijale Božića, stvarajući čarobne špilje, pećine i fantastične zemlje bajki kako bi privukle našu djecu i prisilile nas da kupimo darove koje ne želimo i koje ne možemo priuštiti. Ako ste jedan od nas, shvatit ćete da čarolija Božića ovisi o sustavu proizvodnje Djeda Mraza, a ne o nastojanjima robnih kuća da vas zavedu u konzumaciju beskorisnog luksuza." Kropotkin je opisao radionice rasprostranjene po Sjevernom Polu gdje vilenjaci rade čitavu godinu i sretni su jer znaju da rade za zadovoljstvo drugih ljudi. Napominjući da su te radionice strogo neprofitne, zanatske i organizirane kao zadruge, Kropotkin ih je doživljavao kao prototipove tvornica budućnosti koje je skicirao u ranijim djelima. Shvaćao je da neki misle da je san Djeda Mraza o tome kako na Božić svi dobivaju darove donkihotovski, no taj se san može ostvariti. Proširenje radionica – koje je uistinu teško voditi na Arktiku – pomoglo bi poopćenju proizvodnje prema potrebama i transformaciji povremenog darivanja u redovno dijeljenje. "Moramo ljudima reći", piše Kropotkin, "da se zadružne radionice mogu uspostaviti bilo gdje i da možemo udružiti naše resurse kako bi osigurali zadovoljenje svačijih potreba!"
Jedna od stvari koja je Kropotkina najviše mučila oko Božića bio je način na koji je inspirativna uloga Nikole u nastanku božićnih mitova napravila zbrku u božićnoj etici. Nikola je pogrešno predstavljen kao dobrotvoran, milosrdan muškarac: svet jer je bio dobronamjeran. Nakon što je apsorbiran u figuru Djeda Mraza, njegova je motivacija za dijeljenje dodatno iskrivljena viktorijanskom fiksacijom na djecu. Kropotkin nije do kraja shvatio poveznicu, no osjećao je da se ona ogleda u pokušaju moralizacije djetinjstva kroz koncept čistoće kojeg simbolizira Isusovo rođenje. Naravno, nije mogao zamisliti stvaranje Velikog Brata Djeda Mrazaa koji zna kad djeca spavaju i dolazi u grad znajući koja su se usudila plakati ili duriti se. No upozorio je kako će se prije ili kasnije ta ideja čistoće iskoristiti kako bi se razlikovala dobra od loše djece, a jedino će prva grupa biti nagrađena darovima.
U svakom slučaju, bilo je važno vratiti se na principe Nikolinog suosjećanja i udaljiti od tih zbunjujućih bljezgarija i folklornih izvora Djeda Mraza. Nikola je davao jer ga je boljela vlastita svijest o patnji drugih ljudi. Iako nije bio atentator (barem koliko je Kropotkin znao), dijelio je istu etiku kao i Sofija Petrovskaja (ruska revolucionarka, osuđena na smrtnu kaznu vješanjem zbog sudjelovanja u atentatu na ruskog cara Aleksandra II. 1881. - op.prev.), i iako je, naravno, važno brinuti se oko dobrobiti djece, anarhističko je načelo voditi računa o svačijoj patnji. Nadalje, pogrešno se mislilo da praksa dijeljenja zahtijeva primjenu centralno vođenog plana kojeg nadzire sveznajući upravitelj. To je vrlo pogrešno: Djed Mraz nastao je u mašti ljudi (razmotrimo samo raspon lokalnih imena koje je Nikola dobio: Sinterklaas, Tomte, de Kerstman), a širenje dobrog raspoloženja – kroz svetkovine – bilo je organizirano odozdo prema gore. U Božiću je skriveno, tvrdi Kropotkin, solidarno načelo uzajamne pomoći.
Kropotkin je uvažavao značaj rituala i stvarno značenje koje su pojedinci i zajednice pridavale karnevalima, činovima prisjećanja i komemoracije. Nije želio ukinuti Božić isto kao što ga nije htio republikanizirati kroz nekakvo nakaradno birokratsko prekrajanje kalendara. Ipak, bilo je važno odvojiti etiku koju je podržavao Božić od jedinstvenosti njegove proslave. Prirediti proslavu je samo to - jedna proslava; proširiti načelo uzajamne pomoći i suosjećanja u svakodnevni život je nešto drugo. U kapitalističkom društvu, Božić je osigurao prostor za posebno dobro ponašanje: dok je kršćaninom moguće biti jednom godišnje, anarhizam je za cijeli život.
Kropotkin je shvaćao da njegova propaganda ima najveće šanse za uspjeh ako uspije pokazati da je anarhistička poruka ukorijenjena u srednjostrujaškoj kulturi. Njegove bilješke otkrivaju kako se posebno usredotočio na Dickensovu Božićnu priču kako bi pronašao sredstvo širenja svojih ideja. Tom su djelu naširoko pripisivali zasluge za učvršćivanje u Božiću ideja ljubavi, veselja i dobre volje. Kropotkin je genij knjige pronašao u njezinoj strukturi: što je drugo bila priča o Scroogeovom susretu s duhovima prošlih, sadašnjih i budućih Božića nego figurativan prikaz promjene? Promatrajući svoju sadašnjost kroz prošlost, Scrooge dobiva priliku promijeniti svoju škrtost te preoblikovati kako svoju budućnost, tako i budućnost obitelji Cratchit. Čak i ako je se ljudi prisjete samo jednom godišnje, Kropotkin je smatrao kako Dickensova knjiga anarhistima pruža savršeno sredstvo za podučavanje sljedeće lekcije: promjenom onoga što činimo danas, ponašajući se slično Nikoli, možemo pomoći izgraditi budućnost koja je Božić!
----
Ruth Kinna urednica je časopisa Anarchist Studies i profesor političke teorije na Sveučilištu u Loughboroughu.
Tekst preveo: Krminho
