Ono što su prosvjednici najavljivali, to se i ostvarilo – današnji prosvjed bio je najveći dosad. Prema procjenama, na vrhuncu prosvjeda oko 10 000 ljudi stajalo je ispred zgrade Hrvatske radiotelevizije! Naravno, već možemo čuti kako vlast umanjuje brojke i kako ne bira sredstva u pokušaju da diskreditira prosvjed i bunt naroda.

Važno je biti viđen

Što prosvjedi sve više rastu, što više dobivaju na važnosti, to se sve više političara lijepi za njih. Naravno, ovo nije ništa novo. Nakon prosvjeda u srijedu, na kojem su svoj brk omastili Dragutin Lesar i Damir Kajin, danas se rame uz rame s Ivanom Pernarom pojavila nova suita političkih oportunista počevši sa zbunjenim pravašem Perom Kovačevićem, histeričnim populistom Dinkom Burićem iz HDSSB-a i sindikalistom Željkom Stipićem. Pernar je, po običaju, laprdao gluposti o „komunistima“ na vlasti, dok su Kovačević i Burić iskoristili priliku da napadnu HDZ, pritom očito zaboravljajući činjenicu da su nekoć ili bili članovi HDZ-a ili bi njihove stranke mogle koalirati s HDZ-om na idućim izborima.

Zanimljivo je da je ovoga puta Pernar, očito pobijedivši svoj strah od policije, krenuo u šetnju zajedno s prosvjednicima pokušavajući ponovno uspostaviti kontrolu nad događajem. Na samom Cvjetnom trgu, gdje Pernar ustaljeno drži govore, uvijek sudjeluje najmanje ljudi, dok se većina građana priključuje upravo nakon što „govorancije“ završe. No, Pernar je ovog puta odlučio „počastiti“ narod s „govorancijom“ i ispred sjedišta HDZ-a. Sama njegova pojava i njegove gluposti loše utječu na prosvjed jer dovode žar desnog ekstremizma, koji bi mogao osuditi cijeli prosvjed na propast i izazvati osudu javnosti, kao što je bio slučaj s drugim prosvjedom kada je došlo do „krvoprolića na Krvavom mostu“. „Ljevica“ i desnica na slamku pokušavaju izvući saborske fotelje iz ovih prosvjeda i prikazati ga svojom zaslugom, no sasvim je jasno da je ovo spontani narodni bunt i da je što prije potrebno izolirati politikante iz masa.

Stipić, predsjednik sindikata Preporod, pozvao je sindikate na ulice. Ovo je bila jedina pametna koja se mogla čuti s govornice, jer uistinu potrebno je da što više radnika izađe na ulice i priključi se demonstracijama. Potrebno je pozvati na generalni štrajk, zauzeti radna mjesta i na taj način paralizirati državu. Umjesto toga, naši sindikalni predstavnici poput nojeva zabijaju glavu u pijesak, čvrsto stišćući madrace pune „šuškavaca“ s kojima je plaćena njihova neaktivnost. Stvarno, trebamo se zapitati gdje to živimo kada su nam sindikalisti veći mlakonje od predsjednika Josipovića.

Dok su pobunjene mase radnika, studenata i nezaposlenih svojim transparentima ukazivali na istinske izvore hrvatske bijede - kapitalizam, korupciju i europski imperijalizam, lijevi i desni stranački lideri, zajedno s wannabe liderom Pernarom, kao glavni problem isticali su vladajuću garnituru, a kao ultimativno rješenje problema nametali sebe i svoje stranke. Stoga nije ni čudo da je narod odbio sudjelovati na njihovom skupu i formirao vlastiti blok koji je skratio govoranciju i poveo prema Markovom trgu.

Ulica odlučuje

Ovoga puta prosvjednici su udarili ravno među oči! Na udaru su se našle Hrvatska radiotelevizija, Europa press holding, HT i Hrvatski fond za privatizaciju, ali i neke već „standardne“ destinacije kao što su Kamenita vrata i sjedište HDZ-a.

Nakon HDZ-a prosvjednici su se prošetali Zvonimirovom, Šubićevom i Držićevom sve do Vukovarske gdje su zablokirali promet u obje trake. U jednom od automobila prosvjednici su zatekli i Mladena Pavića, glasnogovornika Vlade. Nakon kratkog komešanja prosvjednici su ipak odlučili propustiti automobil s Pavićem, ali mu je jedan prosvjednik pljunio u lice kroz prozor! Ubrzo nakon tog događaja, nekoliko prosvjednika je privedeno zbog naguravanja s policijom.

HRT je posebice izazvao bijes prosvjednika zbog izjave u središnjem Dnevniku u kojoj se moglo čuti kako je prosvjed okupio svega 1500 ljudi. Zbog toga su prosvjednici odlučili „posjetiti“ HRT i pokazati se u pravom broju. 1 mali, 2 mala, 10 000 malih indijanaca urlikali su na zgradu HRT-a: „jebote kolko nas ima“, „vratite nam pretplatu“ i „Hloverka odlazi!“. Kako je već spomenuto, na vrhuncu prosvjeda, a to je bilo kod zgrade HRT-a sudjelovalo je oko 10 000 prosvjednika, čime je ovo najposjećeniji prosvjed do sada.

Svojom brojnošću prosvjedi su poslali jasnu poruku Jadranki Kosor kako ulica itekako odlučuje i kako je vrijeme da se „pravi luda“ već prošlo. Kosor se očito pokušava uvjeriti kako ne postoje prosvjedi u Hrvatskoj ili kako ih organizira oporba. Moguće je da će i ona uskoro izbaciti neku „gadafijevsku teoriju“ o masama kojima Osama Bin Laden sipa drogu u kavu. Zasad se čini kako se ona više brine time što su se prosvjednici probili do HDZ-ove zastave i njezinog stana, nego to da narodu nešto smeta.

No, nakon petog prosvjeda u redu, tj. trećeg koji je koncipiran kao „beskonačna šetnja“ možemo primijetiti kako postoje i određene manjkavosti u organizaciji koje su normalne zbog spontanog karaktera prosvjeda. Naime, stariji ljudi ne mogu dugo sudjelovati u ovim beskonačnim šetnjama, brže se umaraju i odlaze prije kraja prosvjeda. Na taj se način prosvjedna povorka prebrzo osipa te bi trebalo poraditi na sprječavanju ovih posljedica kako bismo što dulje ostajali zajedno u što većem broju. Čini se da prosvjedna ruta koja uključuje Držićevu i Slavonsku previše iscrpljuje prosvjednike i odvlači sam prosvjed sve dalje i dalje od središta grada. Donji grad i bliža okolica poput Savske trebali bi pružiti prosvjednicima dovoljno manevarskog prostora i prisutnosti među građanima, dok bi se istovremeno zadržala fleksibilna i spontana organizacija bez suvišnog iscrpljivanja.

Zahtjevi i ideje upućene s prosvjeda i dalje se ignoriraju. Uzmimo za primjer Dnevnik 3 koji je uslijedio nakon prosvjeda. Tamo se nastavilo s propovijedanjem o nužnosti ulaska u Europsku uniju, dok je zanemaren snažan stav protiv EU izražen na prosvjedu. Izgleda da je najbolje obilježiti prosvjede kao „neartikulirane“ i „bezidejne“, koncentrirati se na figuru nekog balavca i njegovih šizofrenih ispada te prikazati cijelu stvar kao cirkus „pijane rulje“ željne kaosa. S pločnika su se itekako mogli čuti zahtjevi i ideje naroda – mogao se osjetiti bijes, na koji će samo budala zatvoriti oči.

„Podijeli pa vladaj“

Svi smo navikli na senzacionalizam medija i njihove površne priče te marginalizaciju onoga što „mali čovjek“ ima za reći. Slijedeći taj „recept“ mogli smo primijetiti kako se u medijima umanjuje broj prosvjednika i kako se prosvjedi skoro pa ne spominju.

Za razliku od toga, vijest o povratku Tihomira Purde iz „bosanskog kazamata“ iskapala nam je oči. Mediji su se itekako potrudili prenijeti njegovu bezrezervnu podršku premijerki, odnosno njegovu izjavu kako doslovno obožava premijerku i kako nikad ne bi prosvjedovao protiv nje.

U kontekstu nedavnih protuvladinih demonstracija, kao i činjenice da su se njima pridružili brojni branitelji, koji su do sada bili zadnja linija obrane HDZ-a, možemo primijetiti kako se premijerka trudi primiriti branitelje te ih, pacifizirajući Purdu kao simbol njihovog bunta, izolirati od nezadovoljnog naroda sa zagrebačkih ulica.

Dakako da u ovom trenutku ne smijemo dozvoliti da se ovako jeftinim trikovima dijeli narod. Isto kao što bi se prosvjedima trebali priključiti i branitelji, trebali bi se i policajci jer, koliko doznajemo, ni oni nisu pošteđeni razloga za nezadovoljstvo, primjerice zbog smanjenja plaće za oko 30% u zadnjih nekoliko mjeseci.

Poziv na prosvjed

U nedjelju u 16:00 na Cvjetnom trgu ponovno krećemo zajedno i složno.

Nadamo se da će ovog puta narod uspjeti nadglasati i izolirati političke parazite i oportuniste, odnosno ne dozvoliti im paradiranje pred medijima i plagiranje naše borbe.

Isto tako, pozivamo vas da u ponedjeljak u 12:30 prisustvujete sastanku s radnicama Kamenskog ispred njihove tvornice kod Trga Francuske republike i da zajedničkim snagama pokušavamo nezadovoljstvo proširiti na novi front – naša radna mjesta.