Ovaj tekst preuzet je iz zbornika Samoupravljanje i radnički pokret kojeg je uredio Miloš Nikolić, a objavio Izdavački centar „Komunist“ u Beogradu 1973. godine. Za potrebe zbornika tekst je skraćen, a kako nemamo originalnu verziju prenosimo ga u skraćenoj, tj. uređenoj, varijanti. Članak je originalno objavljen u časopisu Autogestion, u brojevima 18-19 u Parizu 1972. godine, a tekst je prevela Veljka Marković.

Ovaj tekst preuzet je iz zbornika Samoupravljanje i radnički pokret kojeg je uredio Miloš Nikolić, a objavio Izdavački centar „Komunist“ u Beogradu 1973. godine. Za potrebe zbornika tekst je skraćen, a kako nemamo originalnu verziju prenosimo ga u skraćenoj, tj. uređenoj, varijanti. Članak je originalno objavljen u časopisu Autogestion, u brojevima 18-19 u Parizu 1972. godine, a tekst je prevela Veljka Marković.

Ideja koja bi trebala biti poznata svakome tko prati mainstream politiku, glasi nešto poput ovog: „stare politike“ ljevice i desnice nisu više korisne ili bitne. Umjesto toga trebali bismo se okrenuti politici koja nadilazi ideologiju – tehnokratski pragmatički centrizam koji se fokusira isključivo na politiku koja „radi“.

Kao što kaže jedan moj liberalni prijatelj: „Sljedbenici ovakvog stava odbijaju biti vezani ideološkim rješenjima za društvene boljke. Govore nam da nužnost za napredak nije izbor između državnih ili privatnih rješenja. Reći će nam da rješenja jednostavno trebaju biti učinkovita i da se treba slijediti bilo koji put koji vodi do zadovoljavajućeg ishoda. Ako je privatno vlasništvo rješenje koje „pali“,