L.Z.

Dok na vijestima gledamo London u plamenu i razbijene izloge opljačkanih dućana sigurno si postavljamo pitanje zašto. Odgovor o „zlim imigrantima“, kojeg nam serviraju mediji i desnica, nažalost će pustiti korjene u mnogim glavama. Europa je plodno tlo za takav diskurs, čemu svjedoče i izborni rezultati anti-imigrantske i islamofobne europske desnice.

 

Cijeli svijet s užasom govori o Andersu Behringu Breiviku i njegovom hladnokrvnom ubojstvu 92 ljudi, većinom mladeži norveške Laburističke stranke u ljetnom kampu. Mnogi se sigurno pitaju – zbog čega je to učinio? Kakav to čovjek može samo tako ubiti 92 ljudi?  

15. svibnja u Madridu održan je prosvjed protiv banaka i političara. Osim razvoja događaja, odnosno masovne pobune u Španjolskoj i uspostavljanja plenuma na trgovima, zanimljivo je i to što se u javnosti ponovno pojavio ATTAC. Iako marginalizirani, uspjeli su iskorisiti trenutke masovnog nezadovoljstva da iznova predstavljaju svoju viziju Tobinovog poreznog prijedloga (eng. Tobin tax).

Nedavno je osnovan prvi direktnodemokratski sindikat u Hrvatskoj – Akademska solidarnost. Akademska solidarnost sindikat je radnika u visokom školstvu te je direktno proizašao iz studentskih borbi, što potvrđuje i sama direktnodemokratska orijentacija. Donosimo vam intervju s članovima Akademske solidarnosti Dijanom Ćurković, asistenticom na Odjelu za dijalektologiju Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje i Izvorom Rukavinom, znanstvenim novakom na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Što se to događa u Španjolskoj? Rijeke ljudi su zauzele ulice, uspostavljeni su plenumi, demokracija, solidarnost i kultura otpora cvatu, no hrvatski mediji kao da skrivaju ovaj događaj od nas. U medijima rijetko pronalazimo informacije o događajima u Španjolskoj, izuzev par senzacionalističkih prikaza. Je l' to kruži neki novi bauk? Bauk Grčke, Tunisa i Egipta? Bauk koji bi mogao izvesti ponovno ljude na ulice naših gradova?

U medijima će se rijetko što pronaći o HORA-i ili njezinom vlasniku Igoru Podolšaku. Jedino se može pronaći kako je Podolšak „veliki humanitarac“ koji je donirao osječkom azilu poklon pakete, te slične srcedrapajuće traktate s opskurnih osječkih internetskih portala izravno financiranih iz njegovog džepa. Zbog toga smo odlučili razgovarati s radnicima HORA-e, te po prvi put javnosti predstaviti njihovu priču.

„Poglavlje 23, poglavlje 23, poglavlje 23...“ Ova mantra hrvatskih političkih elita, vezana uz ulazak Hrvatske u Europsku Uniju podsjeća na „Sobu 23“, hit hrvatskih elektro-pop legendi Denis & Denis iz 80-ih. I baš kao što mlada Marina Perazić u pred-orgazmičkom stanju pjeva o njegovim rukama koje su poput tople ljetne kiše, tako i naše elite „pjevaju“ o poglavlju 23, koje je poput teškog tereta palo s „naših“ leđa i sada smo slobodni i ulazimo u EU. No, izgleda da bi narod radije zapjevao kako ne želi postati dio refrena, pa su se hrvatske političke elite malo uskomešale i brže-bolje pohitale iz svog zamka dolje među bagru objasniti nam kako ćemo moći jesti sir i vrhnje i u EU. Ma jeb'o vas i sir i vrhnje, kad ste nam pojeli sve kolačiće!

Prvi Maj trebao bi biti dan kada radnici, barem simbolično, mogu pokazati svoje nezadovoljstvo postojećim sustavom i redukcijom radničkih prava. Umjesto toga, sindikalni birokrati i političke elite kupuju njihovu šutnju i pasivnost „prvomajskim grahom“.

Protuvladini prosvjedi iz ožujka 2011. godine dugo će ostati u sjećanju većine građana Hrvatske. Malo tko može ostati ravnodušan kada govori o njima. Po prvi put, nakon čuvenog prosvjeda za „Stojedinicu“, ljudi su zauzeli ulice. Da, činjenica je da je stvar više-manje gotova, no iz svake borbe je potrebno nešto naučiti. Ovaj članak je kratka analiza ovih prosvjeda, kao i organizacijskih struktura proizašlih iz njega, te uloge Mreže anarhosindikalista (MASA) u svemu ovome.

Komentar na Zahtjeve sindikalnih središnjica, dokument kojeg je 15. ožujka potpisala Koordinacija pet hrvatskih sindikalnih središnjica.

Syndicate content