Podržavaju li anarhisti terorizam?

Ne, iz najmanje tri razloga.
1) Terorizam znači upotrebu nasilja s ciljem usađivanja straha među mase, kako bi se postigli određeni politički ili ekonomski ciljevi. Anarhisti, s druge strane, pokušavaju među masama potaknuti kulturu otpora i solidarnosti kao preduvjet pravednog i ravnopravnog društva sutrašnjice. Usađivanje straha među mase jednostavno nije u skladu s anarhističkim razmišljanjem, jer u najširim društvenim slojevima anarhisti vide suradnike u ostvarenju pravednog i ravnopravnog društva, a ne mete kojima žele usaditi strah ili ih „dignuti u zrak“.
2) Drugi razlog je u samoj biti samooslobođenja. Anarhisti tvrde kako je ideja o nasilnoj avangardi koja donosi slobodu širokim narodnim masama, jednostavno pogrešna. Široke narodne mase slobodu ne dobivaju, već ju moraju uzeti, stoga bi sloboda koja je dobivena – istom logikom mogla biti i oduzeta. Također, socijalni odnosi, odnosi vladanja i izrabljivanja koji su stari stoljećima – ne mogu biti dignuti u zrak uz pomoć eksploziva. Toliko dugo koliko ljudi budu osjećali potrebu za vladarima, hijerarhija će postojati.
3) Ključni razlog protivljenja terorizmu sadržan je u anarhističkoj kritici neravnopravnog društva – čija se bit ne sastoji u kritici ovog ili onog političara, poslodavca, biznismena ili bankara, već u kritici i potrebi ukidanja samih institucija i socijalnih odnosa koji proizvode neravnopravnost, nezaposlenost, rat, glad i bijedu. Stoga, anarhisti ne žele smrt i uništenje individua, već uništenje socijalnih odnosa koji nas čine potlačenima, nesretnima i neispunjenima.

Anarhisti smatraju da je samoobrana od nasilja političara i šefova i borba za živote bližnjih i vlastiti život – potpuno legitimna, kao što je i obrana od fizičkog nasilja državnog represivnog aparata – policije – potpuno legitimna samoobrana. Trenutno možemo vidjeti kako se otpor i prosvjed širokih društvenih slojeva (radnika, seljaka, studenata i dr.) – protiv rezanja socijalnih prava i uništavanja radnih mjesta – pokušava prikazati kao terorizam ili kao nešto „izvan poretka“. Na taj način države i vladajući pokušavaju sakriti jednu vrlo plastičnu činjenicu, da su oni ti koji se koriste terorizmom, mobiliziranjem tisuća i tisuća policajaca s ciljem da se ljudi prestrašeni, izbatinani i krvavi vrate nazad „u normalu“.
Kada sljedeći put, vladajući preko svojih poslušnih medija prenesu poruke kako nas štite od terorizma i vraćaju život u red i normalu, iskreno se nadamo da će među ljudima takve informacije imati manje vjerodostojnosti.
Komitet za razbijanje predrasuda o anarhistima
Lokalna grupa Rijeka
Ostali tekstovi Komiteta za razbijanje predrasuda o anarhistima















Komentari
Odlična kritička analiza anarhističkih taktika u Grčkoj
"No one is revolutionary until the revolution! A long, hard reflection on Athenian anarchy through the prism of a burning bank" (Christos Boukalas)
Analiza se nalazi u knjizi "Revolt and Crisis in Greece" i jasno dočarava što se događa kada insurekcionisti/nihilisti i svi ostali koji su anti-socijalno raspoloženi krše tri gore navedena protivljenja terorizmu.
Ne razumiju bit samooslobođenja i sukladno nihilizmu - kroz nasilne akcije nastoje "osloboditi" svoju individuu, postavljaju se iznad masa, kao prosvijetljeni osvetnici, te se svojim elitizmom udaljavaju od masa. Nasuprot njima nastupaju anarhisti (socijalni anarhisti) koji, kako se navodi u tekstu: "comrades in other spheres of social activity: workplace, neighbourhoods, shop-floor unions, etc. It wouldn’t be surprising if in the long run they came to constitute the critical mass for radical organisation and struggle..."
Kaže u tekstu, da se on može promatrati kao teška kritika domaćim anarhistima i opomena svim anarhistima izvan Grčke.
http://www.scribd.com/doc/92827843/Occupied-London-Revolt-and-Crisis-in-...