U subotu u 20 sati u Pučišćima, ipak su održani art-protest i tribina podrške Jadrankamenu u organizaciji umjetnika i aktivista iz različitih dijelova Hrvatske povezanih u neformalnu organizaciju Mreža solidarnosti. Naime, dan ranije čitavo je događanje došlo pod veliki upitnik budući da je načelnik općine Pučišća istrgao sve plakate, koji su obavještavali o sutrašnjem događaju, te fizički pokušao zastrašiti pripadnike inicijative ne bi li odustali od svoga nauma. Međutim, zahvaljujući velikoj pomoći mještana i sindikata Jadrankamena, izložba na otvorenom, projekcija filma Preuzimanje i tribina o pitanju preuzimanja tvornica i drugih vitalnih funkcija društva natrag u ruke građana ipak su održani.

Sam događaj je izgledao tako da su sat vremena prije početka projekcije filma i tribine u okolici kino-dvorane postavljeni umjetnički radovi i transparenti s raznih protestnih okupljanja diljem Hrvatske. Postavljena je i izložba antiradničkih i antistudentskih članaka iz Jutarnjeg lista Jutarnji ponovno napada koju je donirao Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Na obližnjim pročeljima obješeni su crno-crveni transparenti s natpisima "Stranke su problem, a ne rješenje" i "Želimo raditi i svojim radom upravljati", a na ulazu u kino visio je veliki transparent "Zauzmi, obrani, proizvodi - Jadrankamen".

Film o borbi argentinskih radnika za tvornice koje se zatvaraju po nama vrlo poznatom ključu započeo je u 20 sati i bio popraćen s iznimnim zanimanjem gotovo pune kino-dvorane. Poslije filma pušten je i kratki video splitskih pjesnika koji su recitirali poeziju podrške pučiškim radnicima. I jedan i drugi film zaključeni su burnim pljeskom odobravanja. Na tribini koja je uslijedila kratki uvod o direktnoj demokraciji i njezinoj primjenjivosti u slučaju borbe radnika dala je članica Akademske solidarnosti, prvog direktno demokratskog sindikata u Hrvatskoj. Nakon uvoda slijedio je razgovor gdje je između ostalog rečeno da u slučaju Jadrankamena, ali i brojnih drugih firmi, radnici trebaju pokazati da nemaju namjeru odustati, prvo od kratkoročnog cilja ponovnog pokretanja proizvodnje, a zatim i od dugoročnog cilja uspostave radničke uprave koja bi jedina mogla na pravedan način upravljati tvornicom. Mnogi su se složili da metode borbe protiv korumpirane i nepravedne politike ne mogu biti ograničene samo na ono što je zakonito jer te zakone donose upravo političari u dogovoru s tajkunima. Rijetki su ipak bili skeptični po pitanju takvih metoda koje vrlo često završavaju obračunom sa specijalcima i zatvaranjem radnika te su zagovarali umjerenije načine. Svi su se na koncu ipak složili da se radnici zajednički moraju izboriti za svoja prava jer država brani neke druge interese.

Sam načelnikov nasrtaj i pokušaj fizičkog obračuna su pokazatelj da su obnašatelji vlasti pritajeno ili u ovom slučaju otvoreno agresivni i arogantni ljudi koji će učiniti sve da obrane svoj položaj i interes (vlastitog) kapitala, stoga najveću prijetnju sistemu političke i ekonomske dominacije predstavljaju upravo ovakvi susreti solidarnosti, komunikacije i zajedničke borbe različitih društvenih skupina protiv bijede kapitalizma.
Kao što smo već na početku rekli, u izvedbi ovoga programa sudjelovali su aktivisti iz raznih dijelova Hrvatske. Bili su tu članovi Pulske grupe, arhitekti i umjetnici koji se bore za javni i neposredni prostor i koji će na ovogodišnjem Venecijanskom biennalu arhitekture problematizirati upravo to pitanje kroz prezentaciju aktualnih radničkih i građanskih pokreta. Zatim splitski umjetnici (umjetničke udruge NUS i AAA) koji su već surađivali na sličnoj manifestaciji u napuštenoj tvornici Dalmacijavina te članovi Mreže anarhosindikalista koji proteklih nekoliko godina komuniciraju s raznim tvornicama pokušavajući djelovati kao medijator među razjedinjenim radničkim pokretima. Bili su tu i članovi udruge Video koji pokušavaju djelovati kao korektivni faktor državnoj agenciji Audio s ciljem stavljanja društvene imovine u funkciju građana. A brojne radove poslali su i umjetnici iz Zagreba, Splita, Istre itd.

Svi ti ljudi pred sebe su stavili naoko jednostavan zadatak: pokazati i vlasti i ostalim građanima da smo sposobni međusobno komunicirati, surađivati i na koncu sami upravljati zajedničkim dobrima i imovinom te na taj način izbiti vladajućima argument da bismo bez njihove "pomoći" doslovno umrli od gladi ili se međusobno poklali. Ipak, taj jednostavan zadatak postaje nešto složeniji kada imamo na umu da se svaki takav pokušaj sistematski sabotira od strane vlasti, policije i dominantnih medija i kada znamo da dugo vremena nije postojala nikakva komunikacija između umjetnika, studenata, radnika i drugih. Tako je tribina u Pučišćima pokazala da sam pristup razgovoru uvelike određuje njegov tijek i mogućnost razvoja rasprave, odnosno pokazala je da o pristupu uvelike ovisi hoće li se prisutni naći na istoj komunikacijskoj ravni ili će se dogoditi određena blokada. Ta blokada može otići u dvije krajnosti.

Jedna je da radnici budu stavljeni u inferiornu poziciju ukoliko se govornici "druge strane" postave kao stručni autoritet koji donosi znanje radnicima. Druga je opasnost da radnici ne shvate pretjerano ozbiljno ono što im umjetnici i aktivisti žele reći i da dožive svoje goste tek kao simpatične entuzijaste koji ipak nemaju uvid u njihovu situaciju i koji idealistički govore o direktnoj demokraciji kao rješenju svih problema. Ova tribina je imala sve tri varijante u sebi i to upravo zato jer među svim ljudima još uvijek vladaju stanoviti komunikacijski kodovi i uvriježene predrasude. Ipak, ti kodovi se ovakvim susretima sve više razbijaju. Sama činjenica da se umjetnici kroz jezik likovnosti oslobođene od akademskih okvira i galerijskog getoa pokušavaju obratiti najširem krugu ljudi, ali i činjenica da su radnici na najiskreniji način prihvatili ovu inicijativu i aktivno sudjelovali u čitavom događanju, govore u prilog tome.

Istina je da još mnogo toga moramo naučiti jedni o drugima i o samima sebi da bismo mogli odbaciti sistem eksploatacije i manipulacije, u protivnom, mi sami ćemo biti ti koji ga uvijek iznova uspostavljaju i omogućavaju. A ono što nam je potrebno za uspjeh u tom plemenitom naumu moglo bi se svesti na jednostavnu Deleuzovu krilaticu koja glasi: „Trebaju nam kreativnost i narod!".