Eksploatacija učenika praktikanata Ugostiteljsko-turističkog učilišta

Donosimo priču o još jednoj mračnoj strani hrvatskog obrazovnog sustava; onoj koja učenike praktične nastave podučava lekciji o eksploataciji rada, koristeći perfidnu metodu učenja na njihovoj vlastitoj koži. Protagonist naše priče je Karlo, 17-godišnji Zagrepčanin, učenik kuharskog smjera na Ugostiteljsko-turističkom učilištu i član Mreže anarhosindikalista.

Negativci ove priče predstavnici su države i poslodavci koji organiziraju eksploataciju mladih ljudi u sustavu strukovnog obrazovanja - budućih radnika u ugostiteljstvu i turizmu (vjerojatno jedinim perspektivnim gospodarskim granama ove države, barem u dogledno vrijeme). To su njuške koje već godinama svjesno pristaju na besramno izrabljivanje dijela učenika koji pohađaju praktičnu nastavu, a uključuju: upravu Ugostiteljsko-turističkog učilišta, nadležna ministarstva i državne agencije te poslodavce i profesore koji provode praksu.

Prema zakonima RH učenici imaju pravo na nagradu sukladno provedenom vremenu na praksi kod pojedinog poslodavca, a oni su im dužni isplaćivati mjesečnu nagradu u visini od 10% do 25% prosječne prošlogodišnje neto plaće u gospodarstvu.1 Činjenica da učenici (odnosno njihovi roditelji) potpisuju ugovor u kojem je minimalna visina nagrade propisana zakonom, ne sprječava većinu tih poslodavaca da hladnokrvno ignoriraju svoje obaveze prema mladim radnicima kojima bi trebali biti mentori – te ih ostavljaju bez zaslužene nagrade. No to je samo dio primjera gdje se učenicima, neinformiranima o zakonima koji reguliraju praktičnu nastavu, krše njihova prava. U isto vrijeme, odgovorne institucije i obrazovne ustanove prave se slijepima na očito izrabljivanje maloljetnika koje im se dešava pred nosom!

UMJESTO NOVČANE NAGRADE – TOPLI OBROK!

Kako eksploatacija učenika praktične nastave izgleda u praksi, najbolje govori Karlova priča koja počinje u jesen 2015. U to vrijeme polaznik 2. razreda UTU-a, Karlo u potrazi za poslodavcem kod kojeg bi mogao odraditi kurikulumom propisani broj sati praktične nastave, dolazi do restorana Dioniz u Dugom Selu. Već tijekom informativnog razgovora koji je prethodio potpisivanju ugovora o provedbi praktične nastave, Karlo je doživio svoju prvu praktičnu lekciju kapitalizma – poslodavac je očekivao da radi besplatno za njega: „na razgovoru o tome hoće li me primiti ili ne, taj mi je voditelj odmah rekao da me neće plaćati“. Znajući da radi kazneno djelo, predstavnik poslodavca pokušao je prikriti očitu pljačku lažnim milosrđem i tako pasivizirati Karla: „rekao mi je da ću dobiti maksimalno jedan topli obrok, pa je to ipak nešto“. S obzirom na to da nije imao drugih opcija, Karlo je pristao na praksu bez nagrade koja mu je pripadala.

Ipak, uskoro se susreo s novom diskriminacijom – s obzirom na svoj životni stil i profesionalnu želju da postane veganski kuhar, Karlo nije želio raditi s mesom zbog čega je poslodavac jednostrano i nezakonito raskinuo ugovor te mu tako naprasno uskratio pohađanje praktične nastave.2 Govori nam njihove razloge: „Njima se nije svidjelo što nisam htio biti u kontaktu sa životinjskim leševima jer je to navodno značilo da ću manje raditi, što nije bila istina jer sam i tako svaki dan prakse gotovo samo ribao tanjure, lonce i ostalo.

Nakon dva mjeseca groznog iskustva kod prvog poslodavca (koji je održao obećanje i nije isplatio nagradu), Karlo je odlučio potražiti vegetarijanski restoran u kojem bi vjerojatno imali više razumijevanja za njegov profesionalni izbor. Nažalost, nije bilo takvih koji su imali ugovor s UTU-om, pa se morao sam snalaziti: „Jedna super profesorica mi je pomogla pa sam zahvaljujući njoj, nakon otkaza u restoranu Dioniz, uspio dobiti praksu u vege restoranu Šumski kuhar.“

Početne dobre impresije potaknute cool radnim mjestom, ukusnom hranom i obećanjima o isplati ubrzo su izblijedile jer je restoran - naglo zatvoren.  Šef, inače poznati voditelj jedne TV emisije o samoniklog bilju, ostao je Karlu dužan nagradu za njegov rad. Zbog naglog prekida praktične nastave nastalog bankrotom restorana, Karlo je u ljeto 2016. morao nadoknaditi propuštenu praksu u nekoj drugoj kuhinji. Pristali su ga primiti u jednom popularnom zagrebačkom vege restoranu (no o njemu ćemo pisati nekom drugom prilikom).

MOGUĆNOSTI OTPORA

Rasprostranjena praksa poslodavaca kod kojih se provodi praktična nastava je očita: eksploatacija učenika praktikanata i kršenje zakona! U razgovoru o općem stanju u školi Karlo govori: „Koliko čujem iz razgovora sa školskim kolegama, polovica učenika uopće ne prima svoju zakonom jamčenu nagradu!“ Situacija izrabljivanja postala je toliko uobičajena i raširena pojava da se akteri te prljave rabote više ni ne trude hiniti iznenađenost ili zabrinutost nad problemom. 

„Nijedan profesor nije se ni pokušao izboriti za prava učenika!“ – odgovara Karlo na naše pitanje o tome imaju li učenici podršku u svojim profesorima, pa zajedno zaključujemo kako je valjda riječ o najtežoj strukovnoj izdaji koju profesori mogu učiniti: iznevjeriti vlastite učenike! Ipak, ono što nas više zabrinjava je opća malodušnost učenika nad kojima se provodi strukturalno izrabljivanje. Dok ga pitamo kako ostali učenici reagiraju na nepravdu koja se vrši nad njima, Karlo sliježe ramenima: „Jako puno ih je eksploatirano ali nitko živ se ne buni!“

Iako većinu takav odgovor vjerojatno neće iznenaditi, pogotovo ako se u obzirom uzme opća razina apatije i neorganiziranosti domaćeg radništva, takav stav bespomoćne žrtve ne mora biti izvjestan. Sjetimo se samo štrajkova učenika Srednje medicinske škole u Karlovcu, Slavonskom Brodu ili Puli koji su se u jesen 2013. uspješno samoorganizirali i zatražili promjenu načina provođenja nastave te bolje radne uvjete. Bez pomoći državnih tijela i odraslih, učenici medinskih škola pokazali su kako horizontalna i kolektivna direktna akcija vrlo efikasno može proizvesti željene rezultate. I to unatoč činjenici da su u svim slučajevima učeničkih štrajkova učenici, pravno gledano, djelovali nezakonito! No, zastrašivanje o sankcioniranju štrajkaša koje su provodile školske uprave, mediji i zabrinuti liberali ipak se pokazalo kao lažni i patetični pokušaj sprječavanja učenika da svoj naum ostvare mimo propisanog institucionalnog okvira.  

Poput slučaja u medicinskim školama i na Karlovom se primjeru ponovno vidi kako su država i obrazovni sustav aktivni saveznici kapitala (u obličju vlasnika restorana i obrta, tzv. sitnih poduzetnika) u eksploataciji svojih radnika, učenika i ostalih stanovnika! To nam samo potvrđuje da slatkorječive priče o reformama,  standardima i STEM revolucijama ne trebamo shvaćati ozbiljno. Zatupljeni i pokorni, takvi su idealni učenici koje treba proizvesti po želji i mjeri samozvanih domoljuba i plagijatorskih ministara koji upravljaju ovom izmrcvarenom državicom na kapitalističkoj poluperiferiji Europe.

Upravo stoga, otpor ovakvoj praksi izrabljivanja mora i može doći izravno od onih kojih se to sve najviše tiče - učenika! U tom kolektivnom naporu, sindikalno samoorganiziranje i direktna akcija logični su alati za artikulaciju zahtjeva koji adresiraju ovaj očiti klasni sukob kapitala i rada u strukovnom obrazovanju!

A što je s glavnim likom ove priče? Iako njegov slučaj nije bio dio šireg učeničkog bunta, Karlo je također posegnuo za receptom samoorganizacije i direktne akcije. O svojim je slučajevima informirao ostale članove Mreže anarhosindikalista koji su odlučili pokrenuti sindikalnu akciju potraživanja neisplaćenih nagrada za Karlov rad te informirati zainteresiranu javnost o eksploatacijskoj praksi učenika strukovnih škola. O tijeku predstojećih borbi pisat ćemo na ovim stranicama.

ORGANIZIRANI PROTIV KAPITALA I DRŽAVE, ZAJEDNO SMO JAČI!

 


1) Zakon o strukovnom obrazovanju, članak 31. (NN 30/09, 24/10, 22/13)

2) Kod praktične nastave poslodavac, osim sporazumno, smije raskinuti ugovor samo u pet jasno definiranih situacija i to kada: 1) učenik daje lažne isprave; 2) učestalo izostaje s praktične nastave; 3) zbog zdravstvenog stanja ne može nastaviti obrazovanje u upisanoj kvalifikaciji; 4) krši dužnosti određene Zakonom, ugovorom odnosno internim propisima poslodavca; ili 5) se ispiše iz ustanove za strukovno obrazovanje (Zakon o strukovnom obrazovanju, članak 32.). Niti jedan od tih uvjeta nije zadovoljen u Karlovom slučaju.

Pohađaš neku strukovnu srednju školu  i imaš loša iskustva s praktične nastave koja bi podijelio/la s nama?

JAVI NAM SE na e-mail ili ispuni ovaj kratki anonimni upitnik!

Tvoj doprinos će nam pomoći da shvatimo stvarne razmjere izrabljivanja učenika-praktikanata i otkrijemo one škole i poslodavce koji prednjače u toj odvratnoj praksi. Hvala!